III.dio
Piše: Ivan Filipović
Uzdol je, uz to što je neprebolna rana hrvatskoga bića, i plodno tlo za razne manipulacije.
Rekli bi neki, pa to je specijalnost hrvatskih vlastodržaca, na svim razinama, u svim sredinama.
Pa zašto bi Uzdol bio izuzetak?
E pa Uzdol treba i mora biti oslobođen od tih prljavih obavještajno-političkih igara!
Krv prolivena na tome prostoru mora biti garancija da tamo ne smije biti nikakvih podvala i mućki!
A je li to tako?
Nije!!!
Kao nigdje, na Uzdolu se zrcali sva ta prljavština koja teče kroz vene političkoga života Hrvata, napose Rame i Uzdola!!!
Navesti ću samo primjer otkrivanja spomenika žrtvama obrane Uzdola i Rame, i mise za njih.
Krenimo redom.
Misu je predvodio kardinal Puljić.
Prvo što je bilo očigledno je malo fratara na oltaru.
Onaj tko imalo poznaje te koji su falili lako će doći do “razloga” njihova ne dolaska.
To su mahom fratri koji ne gledaju baš sa simpatijama ni na Domovinski rat, ni na žrtve!!!
To je njihov problem, rekli bi jedni, pa i pravo, rekli bi drugi.
U pravu su i jedni i drugi.
Ali, oni kao takvi su naš problem, problem zajednice koja se Crkva zove, a i problem onih koji ih kao takve drže u toj službi!
I kao poseban problem se oni nameću u trošenju naših proračunskih sredstava!
Ono koliko su oni dobili i potrošili proračunskih sredstava bilo bi dovoljno da ni jedno selo u općini nije bez vode, bez asfalta i bez ostalih infrastrukturnih uvjeta!
Uz to bi bilo dovoljno sredstava za sve spomenike u izgradnji, i u ideji, koji bi trebali biti upozorenje generacijama koje dolaze, što se događalo u Rami!!!
Dakle, kad se krčmi ramski novac prvi su, a kad se moli za one koji su omogućili sve ovo, e tu ih nema!!!
Pametnom dosta.
Kad je završilo misno slavlje, i kad se otišlo do spomenika koji treba biti blagoslovljen i otvoren, uslijedilo je novo razočarenje.
Voditeljica programa najavljuje i pozdravlja uzvanike, među kojima su i 7-8 načelnika općina ili predsjednika O.V općina gdje su Hrvati u većini.
Ali, nema domaćina?
Bilo je puno ratnika sa strane kojima nije bilo jasno.
Priznajem, nije ni meni jasno!
Naprotiv, meni osobno je bilo tužno!
No, navikavam se polako….