Koliko košta obraz, župniče???

Pošto je čast, velečasni???

Piše: Ivan Filipović

Opet je Uzdol žrtva prljavih igara!!!
Od političara je se nadati svašta.
Jer oni obično svake prigode koriste za osobne promocije, i osobne koristi.
Pa tako i one najtužnije, obljetnice masovnih ili pojedinačnih stradanja.
To je već nekako postalo uobičajeno kod nas Hrvata.
Tada mnogi vole doći, pojaviti se, sjesti u prve redove, i stolice postavljene za te prigode i za njihove guzice, šepuriti se fino obučeni, i uživati u uvjerenju kako su oni “glavne face” ovoga okupljanja!!!
Međutim nisu, nisu oni glavne face, i nitko normalan im takvo ponašanje neće odobriti.
Dapače, svi će osuditi.
Jer, moralan političar, moralan čovjek, moralan dužnosnik, u takvim prigodama će doći ponizno, pokloniti se žrtvama, upaliti svijeću i stati iza obitelji poginulih, iza branitelja, stati u zadnje redove!!!
Jer u konačnici, tamo i pripadaju, u toj prigodi i trenutku.
Čitav život su u prvim redovima!!!
Na žalost, sve je manje moralnih i političara s obrazom!!!
I Uzdol, kao najveća, i najteža, i najdublja, i najšira rana na ramskome biću, svaki put se iskoristi za nekakve i nečije osobne promocije, pa tako i ovaj put!!!
Dakle, 14. rujan je dan stradanja 41 žrtve na Uzdolu, i taj dan bi morao biti dan ISTINSKOG ŽALA, ali zaista ISTINSKOG!
Doći u tišini, bez pompe, bez glamura, bez pratnje, bez kamera, doći u tišini, upaliti svijeću, pomoliti se i otići!!!
Ali ne, to se ne radi.
Pošto je kod nas svaka godina izborna, to se i koristi u te svrhe.
I kao što rekoh, od političara me ne čudi ništa.
Ali me čudi od svećenika koji si to dozvoljavaju!??
Dakle, gospodine župniče, pa tko je taj i čime je zavrijedio da ga se posebno pozdravlja, taj dan, u toj prigodi, na Uzdolu?
Zar postoji ta osoba, ta figura, ta persona, da je vrijedna da se 14. rujna na Uzdolu posebno njega pozdravlja i da mu se zahvaljuje???
Na čemu mu se zahvaliti???
Bilo kome od tih koje spominjete i zahvaljuje te, Na čemu???
Znadete li vi uopće što je se dogodilo toga dana na Uzdolu?
Ne znate, a to što ne znate se može oprostiti jer niste bili tamo.
A to što ne želite znati, e to nema oprosta!!!
To što zlorabite, ni to nema oprosta!
To što vi to koristite u promociju nekoga, isticanje nekoga, zahvalu nekome, i to materijalno naplatite, to nema ni oprosta ni smisla!!!
Jer, nema te političke figure ni face koja je zaslužila da mu se taj dan, s oltara, zahvaljuje i da ga posebno pozdravlja!!!
Pa oni trebaju biti zahvali onima što su poginuli tu, jer zahvaljujući njima i jesu tu gdje jesu, i rade to što rade!
I umjesto da se oni zahvale poginulima, da se zahvale obiteljima, da se zahvale sudionicima tih događanja, ne oni dobivaju zahvale!!!
Vi ste njih navikli da im se zahvaljuje, da ih se veliča.
Za što, molim vas lijepo???
Pa nitko od tih kojima se zahvaljuje te, koje veličate nije bio ni blizu gdje se moglo poginuti!!!
Na čemu im zahvaljuje te???
To je licemjere do bola!
Gospodine svećeniče, ima te li obraza imalo, jeli za vas sve što vrijedi u novcu?
Je li se sva vaša vrijednost svodi na to da vi nekoga pohvalite s oltara, a taj netko vam uzvrati izdašnom novčanom naknadom???
Pa je to vaše zvanje, vaše poslanje na ovome svijetu?
Žalostan sam što se od Uzdola, sve više, pravi dernek!
Što se od Uzdola pravi promocija nekoga i nečega!
Pa dajte jednom shvatite, i vi političari i vi svećenici, da takva mjesta moraju biti, ISKLJUČIVO; za zahvalu, sjećanje i poklon žrtvama, i ništa više!!!
Dođi, pomoli se, upali svijeću i otiđi.
Bez pompe, bez pratnje, bez sirena, bez, kamera, bez svega osim ZAHVALE!!!
Ti poginuli nisu imali ni kamere, ni pratnje, kad su živote dali za ta mjesta.
Ne trebaju im ni danas.
Ne razumijem ni obitelji poginulih, kako to sve, šutke, podnose i prihvaćaju???
Evo što bih ja napravio da je netko iz moje obitelji poginuo na Uzdolu.
Ja bih zaustavio toga svećenika i rekao bih mu da to više ne radi.
Ali, evo, svi šute, svi se slažu.
A slažu li se, pitanje je?
Mnogi kad se sve raziđe komentiraju, i daju negativne primjedbe na to, a šute!?
Treba se netko odvažiti i u ime svih tih obitelji poginulih istupiti i reći; dosta je toga, ovdje su naša djeca životom platili slobodu Rame, zahvaljujući njima Vi ste danas tu gdje jeste, i radite to što radite, i zahvaljujući našim glasovima ste na tim položajima.
Kad ćete već naučiti da vi trebate njima reći HVALA, a ne čekati da se svi vama zahvaljuju???

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)