Rama je vječna!

Riječ Rama govorite s posebnim osjećajem, jer Rama je neuništiva!!!

Piše: Ivan Filipović

Rijetki su krajevi obdareni tom rajskom ljepotom, tom djevičanskom čistoćom i tom anđeoskom blagošću kao što je naša Rama.
I zaista je Bog pri stvaranju svoda nebeskog i kugle zemaljske, posebnu pozornost posvetio ovome djeliću kugle zemaljske koja se zove Rama.
Rama, o kako to gordo zvuči, svaki spomen toga svetog imena budi osjećaj ponosa za svakog Ramljaka koji živi u Rami, a napose za one što su fizički van Rame, ali im je Rama na duši i u srcu.
Sva njena ljepota, i ona prirodna prožeta u njezinim zemljopisnim raznolikostima, od pitomih obala istoimene rijeke, preko blagorodnih njiva i voćnjaka smještenim na blagim padinama, pa sve do njenih visova okolnih planina; Raduše, Ljubuše, Proslapske planine, Vrana i ostalih ramskih planina, i ona ljudska, oličena u očima i duši svakoga poštenog i iskrenog Ramljaka, stoljećima se zrcalila u čistoći i bistrini rijeke Rame.
Sve dok joj dušmani ne presjekoše stoljetni tok te tako nasilno ugroziše svu tu iskonsku ljepotu, od Boga nam darovanu.
Zaista je nagrđena ta prirodna ljepota potopom najboljeg, najplodnijeg i najljepšeg dijela toga raja na zemlji, što neizmjerno boli svakoga istinskog i dobronamjernog Ramljaka.
Ali, više od toga boli spoznaja da je u tome potopu potopljen i jedan broj “ramskih duša”!
Strašno je bilo gledati kako sve ono što su naši preci generacijama stjecali, uz silna odricanja i svakojake patnje, u trenu nestaje u vodi.
I to u onoj istoj vodi u kojoj su se do jučer zrcalile ramska duša i ramska ljepota!
Oooo, kako sve to boli!
I više od svega navedenog boli činjenica da oni koji su najviše oštećeni u potopu, kojima je potopljeno sve, danas nemaju nikakve koristi od toga silnog novca koji dolazi u Ramu na konto potopa!!!
Proslap, čija potopljena zemlja čini trećinu Ramskog jezera još živi, po infrastrukturi, u 19. stoljeću!
Sve što smo imali prije potopa imamo u sjećanju!
Sve što smo trebali imati poslije potopa imamo u nadanju!
Mi vjerujemo da će, kad se zasite te nezasite poltronske duše, doći bolje vrijeme i za ovaj napaćeni kraj!
Oni koji ne vjeruju u to odlaze.
Mi koji još uvijek vjerujemo, ostajemo i ostat ćemo!
Mi čekamo i gledamo.
Gledamo ih kako lažu bez stida, one što ne mogu dalje, jer su stigli do zida!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *