Kad netko pogriješi, pa i uvrijedi me, iz neznanja, opraštam, ali kad te neki bahati sinovi pljačkaša ove zemlje i ovoga naroda pokušaju poniziti, e to ne opraštam, tu odmah uzvraćam!!!
Piše: Ivan Filipović
Svakodnevno svjedočimo postojanju raznih vrsta ljudi, ja sam mislio da postoje samo dobri i oni drugi, loši, međutim, prevario sam se, postoje dobri, loši i oni još gori!!!
Okruženi smo ljudima različitih razmišljanja, različitih pogleda na život, različito vrednovanje životnih vrijednosti, što je sasvim normalno, ništa čudno ni neobično, rekao bih to je nešto sasvim normalno, nešto što treba biti.
Međutim, postoji i ona vrsta ljudi koja, iz neznanja ili namjere, ne poštuje, ne cijeni tuđe, ono što netko najviše voli, ono do čega je nekima najviše stalo!!!
I takvih primjera se može sresti, vjerojatno su ih mnogi od nas sreli, možda imali negativna iskustva, ali eto, ostala su neispričana.
Ja ću ispričati jedan primjer, a ima ih puno više.
Ovim našim prostorom često prolaze razne skupine znatiželjnika, avanturista, ljubitelja prirode, u prolazu, u proputovanju, pješke, s biciklima, s motorima, s terencima i na razne načine.
Tak je jedna ekipa svratila kod mene na kavu.
Uz kavu su otvorili priču.
Pitali su me, ja sam odgovarao na pitanja, i kad se ušlo u dublji razgovor, uz drugu kavu, jedan od njih me pitao, što je mene zaustavilo u ovoj vukojebini?
Prvo sam ga pogledao, onako baš dubinski, što je on i osjetio pa se odmah pokušao ispraviti, pa eto, ne baš u vukojebini nego tamo gore negdje daleko od svega!!!
I onda sam mu pokušao objasniti što je mene zadržalo tu.
Rekoh mu, da to možda je za njega i slične njemu, vukojebina!
To možda je za njega i slične njemu, tamo negdje!
To možda je za njega i slične njemu, Bogu iza leđa!
To možda je za njega i slične njemu, tamo gdje nikad ne bi poželjeli više ni doći, a ne li živjeti!
Međutim, vi morate znati da postoje ljudi koji su se tu rodili i otišli odavde, diljem svijeta, iz raznih razloga!
Vi morate znati da postoje ljudi koji su se tu rodili i koji tu žive, koji odavde neće otići nikad, ni pod cijenu života!!!
Dakle, toj skupini ljudi, ovoj zadnjoj navedenoj, je ta vaša vukojebina, to vaše tamo negdje, to vaše negdje Bogu iza leđa, je sve, dakle, TO JE NAMA SVE!!!
To je naše središte, svijeta, svemira i svega!
To je, dakle, mjesto gdje smo se rodili, mjesto gdje živimo i mjesto gdje ćemo umrijeti!!!
Kroz taj naš životni vijek, u tom našem mjestu, smo prošli svašta, i golgota i lijepih stvari!!!
Međutim, unatoč svemu i usprkos svima, ostali smo tu gdje jesmo!
Ništa nas nije potjeralo odavde, a bilo je itekako pogodnih situacija za otići!
Preživjeli smo puno toga što mnoge ljude natjera na promjenu adrese!!!
Ali, oni koji su sve to preživjeli i ostali, te vaše riječi smatraju uvredom!!!
Uvredom do bola, uvredom do srži!!!
Ako hoćeš nekoga uvrijediti onda mu pljuni na svetinju jer to je za svakog normalnog čovjeka najveća uvreda!!!
Ja razumijem da se vama ovdje ništa ne sviđa, ja razumijem da ovo za vas zadnje mjesto koje bi željeli vidjeti, a ne li živjeti, a ne razumijem kako vi ne razumijete da postoje ljudi kojima je ovo sve???
To zaista ne razumijem, i još manje razumijem kako vi kao intelektualci, takvim ste se predstavili, sebi dozvoljavate tako nisko spuštanje svoga “intelegenta”?
Da tako nisko kopate po tuđim svetinjama?
Zaista malo čudno?
Ali eto, ja vam neću zamjeriti, to je vaše razmišljanje, možda vaš odgoj?
Možda su vas tako učili, u školi, na fakultetu?
A nas su doma učili da iznad svega cijenimo svoje, a jednako tako poštujemo tuđe!!!
Nekako sam siguran da bi ovo pravilo trebalo vrijediti za sve odgoje, obiteljske i one u ustanovama, čudi me da ovo nije uvedeno u škole i fakultete koje ste pohađali, a očito nisu?
Jer, da su ga uveli, zasigurno vi danas ne bi ovako nastupali!!!
Ali eto, što se mene osobno tiče, oprošteno vam je sve, pa i ove popijene kave!!!