Ili bolje reći ono što je ostalo od Proslapa.
Piše: Ivan Filipović
Za one ne upućene, Proslap je potopa bio najveće i najbrojnije selo u općini!!!
Međutim, Proslap je stalno bio izložen stradanju i progonu, po mnogočemu više od drugih krajeva!!!
Proslap nikad nije bio u milosti nikojih vlastodržaca, uvijek je bio “zadnja rupa na svirali”!
Od turskih vremena do ovih naših, aktualnih.
U četničkom pokolju listopada 1942. godine u Proslapu je ubijeno 157 Hrvata!!!
Nitko pod oružjem, sve civili!!!
Tek što se narod malo oporavi, stao na noge, opet ga snađe nova nevolja!
I ovo je djelo onih četnika iz 1942. koji su presvukli odore i zajedno s “šumski borcima” partizanima činili “narodnu vlast”!
Oni su početkom šezdesetih godina osmislili, a 1968. ostvarili cilj potapanja Gornje Rame u kojem je najgore prošao, pogađate, opet Proslap!!!
Od Proslapa je ostalo Lučići, Klanac i Proslapska Planina.
Tom prilikom je protjerano blizu tisuću Proslapljana!!!
Proslap je rat dočekao s popriličnim brojem stanovnika.
Imao je solidan broj ratnika, od Prvih Redarstvenika do Brigade Rama.
Danas je Proslap mjesto iz kojeg skoro svi odlaze!!!
Najbolja definicija trenutačnog stanja Proslapa je sažeta u jednoj rečenici.
Nadvila se tuga iznad našeg mjesta, nadvila se zebnja iznad naših srca, i kud god se okreneš samo pustoš puca!!!
A nije Proslap to zaslužio!!!