Njihova krv je naša obaveza da nikada ne ostavimo zemlju koju su oni krvlju natopili i kostima armirali!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Obilježena je još jedno sjećanje na ramske žrtve, s posebnim naglaskom na onih oko tisuću poklanih i pobijenih 8. i 9. listopada 1942. godine, kao i one u nastavku rata, potom na one poslije rata i na one u Domovinskom obrambenom ratu.

Tog listopada 1942. godine, tih 8. i 9. , Rama je bila klaonica u kojoj su poklani CIVILI jer vojnika tu nije bilo, ako ih je i bilo nisu bili tu gdje se klalo!!!

Ništa manja tuga nije bila ni činjenica da se o tome nije smjelo govoriti, poglavito ne govoriti javno!!!

Ta prisilna šutnja je uzrok nezarastanju tih rana ni desetljećima poslije!

Ipak, unatoč svemu, i klanju i šutnji, Ramljaci nisu gajili mržnju i osvetu, naprotiv, gajili su samo nadu kako će Istina i Pravda ugledati svjetlo dana!!!

I evo, trebalo je puno godina da se to i ostvari.

Sve te godine patnje Ramljaci su vjerovali u Istinu i Pravdu, ali i nadu!

Svake godine se okupljamo tih dana moleći se za ubijene, moleći se za snagu kako bi mogli živjeti na našoj zemlju krvlju natopljenoj bez mržnje i želje za osvetom!!!

I evo, Bogu hvala, unatoč tom zločinu i svim zločinima prije i poslije, Ramljaci ostaju na svojoj krvavoj grudi, čuvajući svoju zemlju i ono što ta zemlja čuva u sebi, a to su naši ubijeni preci koji su morali umrijeti samo što su bili to što jesu, Hrvati!!!

Uz molitvu za poginule molimo i za snagu ostati i boriti se za život na ovoj krvlju natopljenoj grudi!!!

Bože, pomozi nam.