Na samome početku želim naglasiti, nikad ne pišem kritički samo radi kritike, to radim kako bih ukazao na nepravilnosti pa i namjere, i eventualno ponukao one koji ih čine da ih isprave i da ih više ne čine, dakle, nikad ni u primisli mi nije bilo pisati kritički, ni o čemu i ni o kome, bilo koja tema, vjerska, politička ili bilo koja, pisati kritički samo radi kritike, nego ukazati na pogreške i pokušati ih ispraviti!!!
Piše: Ivan Filipović
Pošto se vrijeme Došašća bliži kraju, pošto Došašće donosi ono čemu smo se nadali i koga smo čekali, a donosi Božić i rođenje Isusa Krista u liku maloga djeteta.
Taj događaj, taj sveti čin, bi nama vjernicima trebao biti glavni motiv Došašća, dakle priprema za doček Boga u dječjemu liku.
Mi smo, na žalost, to pretvorili u obično šarenilo, u nekakve ugođaje gdje ima svega osim Isusa!!!
I onda se vratim u vrijeme Isusova rođenja.
U to vrijeme, pred sam Njegov dolazak na ovaj svijet, pojavila se opasnost za Njega u samom porodu ili neposredno nakon.
Nisu bili sigurni u Jeruzalemu i krenuli su prema Betlehemu potražiti sigurnost za Dijete koje treba roditi se.
Nije bilo mjesta za njih jer su te glavešine i Veliki svećenici načuli da će se roditi Kralj koji bi mogao ugroziti njihovo kraljevstvo.
Oni ga nisu željeli ni pod koju cijenu i radili su sve da Ga se riješe, poglavito Herod koji je tada bio Alfa i Omega Židovima, poslije Rimskog Cara.
Vidjevši što im se sprema krenuli su prema Betlehemu s nadom kako će ih tamo primiti i kako će pronaći sigurno i skrovito mjesto za rođenje Isusa Krista.
Ni tamo dokle su stigli nisu mogli naći prikladno mjesto u tim svratištima koja su pravljena za ljude prolaznike ili namjernike, ni tamo za njih nije bilo mjesta, vjerojatno su i tamo čuli da bi to mogao biti Onaj koji će ugroziti njihovoga Kralja.
A pošto je došao trenutak rađanja, morali su se negdje smjestit, povukli su se u brdo, u pećinu gdje su se preko noći sklanjale domaće životinje i odmarale.
I tu je na tvrdoj slamici rođen Isus Krist!
Rođen Onaj od koga su njegovi strahovali!
Rođen Onaj koga su njegovi prezirali!
Rođen Onaj koja su njegovi htjeli ubiti, što su u konačnici i učinili 33 godine poslije!!!
Dakle, u tome svratištu za stoku rođen je Bog!!!
Rođen je Bog i tu je zapravo pokazao čovjeku da je On zaista Bog, a da je čovjek samo čovjek, grešan i podložan svemu i svačemu!!!
Vratimo se današnje vrijeme.
Vratimo se u Hrvatsku, zemlju u kojoj živi preko 90% Hrvata i preko 80% Katolika, pa bi kao takva trebala biti reprezentativan uzorak.
Uzet ćemo njezine najveće gradove i prostore, s najviše stanovnika, Zagreb, Split i Istru.
U tim prostorima je već odavno prepuno šarenila, prepuno “djeda mrazova”, “vila”, “orašara” zvijezda, poglavito onih crvenih petokraka na vrhovima okićenih borova i jelki, prepuno fritula, kuhanoga vina, dakle, svega onoga što krijepi tijelo!!!
I kao što reče jedan svećenik u Zagrebu, sve sam obišao, svašta vidio, ali nigdje Isusa niti Božića!!!
Ni u naznakama!
Ni po čemu prepoznati koje je vrijeme i što se dočekuje.
Dakle, običan prolaznik koji ne zna o čemu se radi, kad to vidi pomislio bi da se očekuje dolazak nekakvih velikih gurmana i sladokusaca pa im se, eto, u čast priređuje sve to šarenilo, mjesec dana prije i da bi oni mjesec dana nakon došli i bili ugošćeni svime i svačim, što je zapravo i cilj tih šarenih reklama globalizma i potrošnje!!!
Opet se vratimo u vrijeme rođenja Isusa Krista i vidjet ćemo velike sličnosti.
Isus je tada otjeran od svojih, daleko od gradova, daleko iz naseljenih mjesta, i rodio se u pećini među domaćim životinjama!
Evo i danas, pogledamo li Zagreb, Split i Istru, vidjet ćemo da u tome silnom šarenilu nema ničega što ukazuje na dolazak Boga, na rođenje Isusa Krista!
Opet je Isus potjeran negdje u brda, možda negdje u male seoske kućice, potleušice, gdje će Ga istinski vjernici dočekati s radošću, bez šarenila, bez krinke, bez pompe, ali s iskrenom nadom, čistim srcem i radosnom dušom!!!