Preživiš rat, otjera te mir!!!

“Raselit nas triba da nas manje ima, nisu tu ni bili, tad će reći svima…”!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Ovi stihove Đukine pjesme se ostvaruju, i to najuvjerljivije poslije ostvarene Domovine i Slobode.

I prije se išlo, iz one države, išli su muževi, a obitelji su ostajale i život se nije gasio na ognjištima.

A danas?

Danas je katastrofa!!!

Danas odlaze obitelji i gasi se život na rodnom ognjištu!!!

Kamo god kreneš gdje žive Hrvati, sve je pustije, sela ostaju prazna, gradovi također.

Odlaze Hrvati, ali dolaze neki čudni ljudi, čudna imena pa i izgleda!!!

Skoro svakodnevno svjedočimo skupovima Hrvata diljem Njemačke, Austrije, Švicarske i ostalih Eurposkih zemalja, pa i prekomorskih.

Deseci tisuća Hrvata se okupi na tim skupovima.

Pjevaju se domoljubne pjesme.

Kliče se Domovini.

Vijore se stjegovi.

Susreću se prijatelji, rođaci, susjedi,…

Samo čuješ, susret Ramljaka u Lincu, susret Uskopljaka u Beču, susret Duvnjaka u Minhenu, susret Livnjaka u Berlinu, susret Središnje Bosne u Frankfurtu,…

Nema mjesta u Hrvatskoj i BiH gdje žive Hrvati da nema stotine pa i tisuće raseljenih.

A kamo god kreneš pustoš.

Ostali samo starci čekajući smrt i sjedinjenje s rodnom grudom!!!

Svi oni imaju sam jedan Dom, rodni Dom kojega posjete par puta godišnje.

Tamo im žive roditelji ili ne živi nitko.

Možda tamo gdje rade imaju i bolje kuće i stanove, ali Dom je ostao iza njih!!!

To su sve prostori za življenje, i ugodni i raskošni, ali ne mogu zamijeniti rodni Dom makar bio i ruševan!

Ne bi to bilo ni čudno ni opasno kad bi to bilo slobodan izbor.

Ali je opasno kad je to rezultat loših politika, namjerom ili nebrigom, sasvim je svejedno!!!

A mi se stariji sve više susrećemo po tim destinacijama.

Odlazimo unučadi na rođenja, krštenja, pričesti i krizme!!!

I u tim radosnim trenucima navali se neka tuga na čovjeka, tuga kad znamo da za koji dan opet svatko sebi!!!

Zapravo, unučad nam odrastaju, a da mi to i ne vidimo, tek ih vidimo kako se prorasli od zadnjeg viđenja!!!

Odlaziš ispunjen radošću susreta, a vraćaš se ispunjen tugom rastanka!!!

Eto što ti je život pod lošim politikama!!!

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)