Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!!!
Piše: Ivan Filipović
Hrvati su zaista narod apsurda, i to pokazuju iz dana u dan, a najlošiji produkti tih apsurda su te “vođe” Hrvata!!!
A to se najbolje vidi u vrijeme kakvih obilježja ili obljetnica koje su od značaja za narod.
Najsvježiji primjer je obilježavanje pobjede nad neprijateljima u operaciji Oluja koja je postavila stvari na svoja mjesta, barem neke.
Dakle, to bi trebao biti svečan dan za čitav hrvatski narod, a napose za branitelje.
Međutim, skupina dezertera je privatizirala kompletnu svečanost obilježavanja Oluje i pretvorili ju u cirkus politiziranja kad dezerteri koji, na žalost danas upravljaju Hrvatskom, dođu i otmu narodu i braniteljima taj njihov dan!!!
Otmu i pretvore ga u dan svojih govorancija i međusobnim natjecanjima tko će biti bolji govornik i izmamiti veći pljesak!!!
Ne staju oni samo u Kninu, redoviti su na svim mjestima gdje Pupovac odredi da bi moglo biti njegovih žrtava, tamo se jagme tko će prvi doći!!!
Ali ih nema na obljetnici pogibije Viteza Mire Barešića kojega su ubili njihovi politički mentori i istomišljenici!!!
Neposredno poslije Oluje i sramne blamaže SUPA, u Aržanu je otvoren Memorijalni centar Josip Jović.
I opet tuga na hrvatski način.
Memorijalni centar Josip Jović otvara i o njegovoj važnosti priča prvi dezerter u Hrvata, dezerter koji je na čelu Vlade zemlje za koju nije ništa doprinio u njezinoj borbi za Slobodu.
Tada mu je majka “lekarka” davala potvrde o anemičnosti, a on danas dijeli potvrde tko može ući u Knin, a tko ne!!!
Nemojmo se zavaravati, nije to sve slučajno!
Jedan događaj može biti slučajan, ali kad se takvi događaji opetovano ponavljaju, iz dana u dan, iz godine u godinu, onda to više nije slučajno, to je namjerno i to je ciljano!!!
Mene čak ne iznenađuju potezi tih dezertera, jer od njih nije drugo ni očekivati, oni nisu imali ni hrabrosti ni ljubavi stati u obranu Domovine, ali su se dočepali prilike koju obilato koriste jer su na čelu te krvlju plaćene Domovine radeći sve kako bi otvorili skoro zarasle rane iz kojih opet teče hrvatska krv!!!
Pitanje je, je li ovo moguće igdje u svijetu, osim u Hrvatskoj?
Može li se ovo ijednom narodu dogoditi, osim Hrvatima?
Na žalost, sudeći po viđenom, jedinstveni smo u svijetu, barem po ovome!!!
Po praksi instaliranja vlastitih dušmana na pozicije koje određuju sudbinu države i naroda!!!
Predavanja krvlju plaćene Slobode u ruke dušmana!!!
Zabrinjava me hrvatski narod u cjelini, zabrinjava me jer teško je objašnjivo što taj narod tjera da hodaju pognute glave, da hodaju kao robovi, poniženi i pogaženi, u svojoj zemlji za koju su krv lili i za koju dali najbolje kćeri i sinove!!!
Nameće se jedno drugo pitanje, koliko Hrvat može trpjeti?
Koliko Hrvatu treba da Ustane i da kaže Dosta?
Bojim se da ćemo još dugo čekati odgovore na ova pitanja!!!