Ili bolje reći ono što je ostalo od Proslapa.

Piše: Ivan Filipović

 

Za one ne upućene, Proslap je potopa bio najveće i najbrojnije selo u općini!!!

Međutim, Proslap je stalno bio izložen stradanju i progonu, po mnogočemu više od drugih krajeva!!!

Proslap nikad nije bio u milosti nikojih vlastodržaca, uvijek je bio “zadnja rupa na svirali”!

Od turskih vremena do ovih naših, aktualnih.

U četničkom pokolju listopada 1942. godine u Proslapu je ubijeno 157 Hrvata!!!

Nitko pod oružjem, sve civili!!!

Tek što se narod malo oporavi, stao na noge, opet ga snađe nova nevolja!

I ovo je djelo onih četnika iz 1942. koji su presvukli odore i zajedno s “šumski borcima” partizanima činili “narodnu vlast”!

Oni su početkom šezdesetih godina osmislili, a 1968. ostvarili cilj potapanja Gornje Rame u kojem je najgore prošao, pogađate, opet Proslap!!!

Od Proslapa je ostalo Lučići, Klanac i Proslapska Planina.

Tom prilikom je protjerano blizu tisuću Proslapljana!!!

Proslap je rat dočekao s popriličnim brojem stanovnika.

Imao je solidan broj ratnika, od Prvih Redarstvenika do Brigade Rama.

Danas je Proslap mjesto iz kojeg skoro svi odlaze!!!

Najbolja definicija trenutačnog stanja Proslapa je sažeta u jednoj rečenici.

Nadvila se tuga iznad našeg mjesta, nadvila se zebnja iznad naših srca, i kud god se okreneš samo pustoš puca!!!

A nije Proslap to zaslužio!!!