Tužne obljetnice su prilika za malo podrobniju analizu i pogled unazad.
Piše: Ivan Filipović
Kako se koja obljetnica bliži tako naviru sjećanja, vraćaju se uspomene, malo se zastane…
Vratim se u ono vrijeme, pa u ovo, i nikako razumjeti da se zapravo radi o istim ljudima u vremenskom razmaku od blizu tri desetljeća.
Vraćanje u ona vremena budi uspomene na dane Ponosa i Prkosa, dane kad se moglo i smjelo sve!
Dane kad nije bilo nemogućih misija!!!
I onda se vratim u sadašnjost i pitam se gdje nestaše svi ti hrabri ljudi?
Malo bolje pogledam i vidim tuda su, uglavnom, mnogi su promijenili adrese, a mnogi ostali bez Hrabrosti!!??
Tužno je gledati prijatelje, ratnike, fajtere, koji u ratu nisu prepreke!
Kojima ništa nije bilo ni teško ni strašno!
Koji su svojim životima štitilji Obitelj, Dom i Domovinu!
I kojima nisu bili prepreka ni vremenske nepogode, ni neprijatelji!
Ni njihova brojnost ni tehnika!
Tužno ih je gledati kako danas u miru hodaju pognute glave, oborena pogleda, pogažena ponosa!!!
Gledam ih i plače mi se!!!
I pitam se, što ih natjera na to?
Što se to dogodilo u životima tih hrabrih i neustrašivih momaka koji nisu znali za strah, da danas strahuju i da se boje, neizmjerno?
I da apsurd bude veći, pognute glave i oborena pogleda hodaju pred onima koji nisu imali ni djelić njihove hrabrosti i njihove spremnosti!!!
Pred onima koji su se šunjali tamo negdje po nekim pozadinskim ćoškovima, neobjašnjivo!!??
Neobjašnjivo!!!
Ni uz najbolju volju ne mogu doći do zaključka što je slomilo te hrabre momke?
Što im je ubilo hrabrost, u miru, a u ratu su bili nepobjedivi???
U ratu su bili bedem koji je bio toliko čvrst da ga ni jedan neprijatelj nije mogao probiti!!!
Dakle, gdje god je stajao taj bedem, na kojoj god crti bio, u kojim god rovovima bio, taj bedem je bio neprobojan!
To je bilo sigurno.
To nije palo, unatoč broju i tehnici, tehnologiji i svemu ostalom!
Taj bedem je bio neosvojiv za sve neprijatelje!!!
I sad, neočekivano, u miru, taj se bedem urušava, iznutra, sam od sebe, a nije toliko star da padne sam od sebe!?!?
Zabrinjavajuće!!!