U ova vremena tužnih obljetnica, poglavito ove dvije Vukovara i Škabrnje, svjedočimo ogromnoj količini licemjerja, licemjerja iz institucija vlasti, čak i s najviših razina, koji dođu s kamerama, slikaju se, izgovore nekoliko lažnih obećanja i nestanu!!!
A vi ostajete, ostajete u svoj nepravdi koju vam učiniše upravo ti nalickani lažovi!!!
Piše: Ivan Filipović
Onih poginuli se sjete samo tada ili uoči izbora, a ostatak vremena ste im TERET!!!
Mnogima se još ne zna ni mjesto počivališta, a njima baš svejedno!!!
Među nama živim braniteljima je KAOS, izdaja na sve strane!
Izdaju nas Udruge, izdaju nas generali i visoki časnici, izdaje nas ministar branitelja koji pod pritiskom dezertera postaje branitelj ministara!!!
Među živima se sve manje imamo kome obratiti, pa se stoga obraćam vama poginulim prijateljima i suborcima.
Poginuli prijatelji, poginuli ratnici, poginuli suborci, počivajte u miru jer niste doživjeli ova poniženja koja mi doživljavamo!
Možete zamisliti kakva je situacija kod nas kad vam mnogi od nas zavide!
Zavide vam što nisu skupa s vama, a zavide vam upravo iz razloga što su vaši životi i vaša krv, i naš trud, bili uzalud!!!
Dakle, kad smo sve odradili, izvojevali pobjedu, pojavili su se oni koji nisu nikad htjeli Hrvatsku, i preuzeli ju pod svoju vlast!
Nisu oni krivi, krivi smo mi što smo im to dozvolili!!!
Na žalost, danas je katastrofa!
Žalosnije od toga je što je svaki dan sve gore, što je hrvatski narod sve više ponižen, i najžalosnije je što je tom istom hrvatskom narodu svejedno što je ponižen i što mu je ponos pogažen!!!
Dakle, ne pruža ni otpor, ni protivljenje, ili je zadovoljan stanjem, ili je poludio, treće ne postoji???
Samo zadovoljan narod, čovjek, može mirno prihvaćati sve što mu se nameće, jer je zadovoljan nametnutim, ili još lud narod, čovjek, to može prihvatiti jer mu je svejedno!!!
Ne znam, zaista ne znam u koju kategoriju mi pripadamo?
Ali, da smo zabrinuti se nad nama, jesmo sigurno!!!
I onda dođe taj 18. studeni, lete uokolo krokodilske suze od tih istih skorojevića koji nikad nisu ni htjeli ni prihvatili Hrvatsku kao slobodnu državu, Hrvatska im je tek prostor pokazivanja svoje političke moći, jer su to mahom potomci od raznih vojnih “lekarki”, preko partijsko obavještajnih činovnika pa sve do ubojica Hrvata na Križnom putu, pa i kasnije!!!
Dakle, to je tuga, to je hrvatska tuga, i ne znam što se još treba dogoditi da Hrvat ustane, ispravi kičmu, podigne glavu i da kaže DOSTA JE!??
Eto, prijatelji dragi, stoga vam mnogi od nas zavide!
Vi počivajte u miru Božjem, a mi u svojoj neizvjesnosti!!!
A neizvjesnost će biti dokle god Hrvatskom vladaju snage i likovi unutar tih snaga koji se seru na Bleiburg, koji jebu Vukovar, koji žale za slabo odrađenim poslom 1945., koji i danas pjevaju po šumama i gorama, koji su i 1991. – 1995. rušili Hrvatsku i ubijali Hrvate!!!
Dokle bude tako dotle ćemo vam zavidjeti!!!
Ipak, rješenje je u našim rukama, samo je pitanje jesu li nam svi oni koji bi poveli narod mrtvi???