Piše: Ivan Filipović
Vratimo li se malo u prošlost, u vrijeme Domovinskog rata kod nas u Rami, možemo primijetiti dvije stvari.
Dakle, i u to vrijeme, vrijeme Domovinskog rata, Rama je imala dvije garancije da Ramu i Ramljake neće zateći sudbina 1942. godine.
Prva garancija da se to neće ponoviti bili su branitelji Rame!
Oni su čvrsto i odlučno stali na crte obrane, ukopali su rovove, jer njihov cilj nije bio ići naprijed i uzimati tuđe, nego sačuvati svoje!!!
Onaj koji kopa rovove za obranu ima jasan cilj, sačuvati ono što je iza njega!!!
I druga garancija je bila, ako slučajno padne prva, u tom slučaju je Put spasa bio garancija izlaska i spašavanja Ramljaka!
Put spasa je bio put kojim se je čitav rat kretalo.
Hodali civili, vojska, roba, tehnika.
On je bio garancija u slučaju pada prve garancije, branitelja, na svu sreću nije bilo potrebe za bježanjem jer je prva garancija bila dovoljna.
Prva garancija je odradila svoju zadaću.
Nije bilo potrebe za drugom garancijom, mada je on korišten za svakodnevne potrebe.
I sad, ako povučemo paralelu ondašnjeg i sadašnjeg vremena u Rami, možemo čak sa žaljenjem ili tugom konstatirati da su čak ona vremena bila bolja!!
Pa i ta i takva vremena je bilo više života u Rami!
Danas kad nema više rata, kad nemamo neprijatelja ni s jedne ni s druge strane, barem ne otvoreno, i ne s oružjem u rukama, mada se borbe vode drugim sredstvima, danas je u Rami situacija puno gora nego tada!!!
Danas više nemamo one prve garancije opstanka Rame!
Nemamo branitelja!
Branitelji su razoružani potpisivanjem primirja, i na žalost, mnogi od branitelja su otišli u potragu za osnovnim životnim uvjetima!
Istina, ostao je Put spasa, ali sve više sliči na put “strave i užasa”!
Put koji ne vodi nikamo!
Put bez povratka!
Put očaja!
Put beznađa!
Zaključak sami donesite.
Ja ću iznijeti svoje mišljenje.
Moje mišljenje je, Prestankom rata, vraćanjem oružja, i uspostavom civilne vlasti, branitelji su izgubili bilo kakav utjecaj na daljnja događanja u Rami!
Potjerani su na margine!
Neki su ucijenjeni, neki kupljeni, uglavnom nema ih, ne čuje im se glas!
Vlast su preuzele te takozvane “vladajuće elite” koje vladaju čitav svoj život, koje su, izgleda, rođene za vladanje!
Nema u vlasti branitelja s prve crte!
Čitavo ovo vrijeme poslije rata u vlasti nema branitelja iz rova!
Vlast drže oni iz pozadinskih postrojbi koje su, neke od njih, radile sumnjive poslove i u vrijeme rata!!!
Udruge proistekle iz Domovinskog rata su, uglavnom, pod utjecajem politike, i ovisne o politici koja ih, ili kupi ili ucijeni, i “poklopi” ih!
Međutim, brine jedna Udruga koju ja volim zvati “narodni heroji”, koji ni pod razno ne bi smjeli biti pod utjecajem nikoga i ničega!!!
Na žalost, ti “narodni heroji”, uz časne iznimke, su sami sebi svrha!
Dakle, oni su pognuli leđa pod teretom tih silnih odličja i medalja, okačena o njihova “junačka prsa”, i pod teretom tih odličja njihov pogled doseže samo ispred njihov nosa!!!
Ni metra dalje, ni metra šire!
I to je dobrano doprinijelo ovakvoj kaotičnoj situaciji, to je moj stav!!!Ostavljam mogućnost i pravo svakome da iznese svoj stav i svoj zaključak!!!