Piše: Ivan Filipović
Poštovani prijatelji.
Svi moji osvrti se svode na nekoliko segmenata na koje ja ni uz najbolju volju ne mogu ne reagirati.
To su stvari koje čovjeka čine čovjekom, koje ga određuju u svim životnim vrijednostima i koje mu daju posebnosti pa ako hoćete i prepoznatljivosti.
A to su: VJERA, NACIJA, DOMOVINA i RODNA GRUDA!
Danas ću se zadržati na vjeri.
Moja polemika s nekim vjerskim “službenicima” je kod nekih od mene napravila “nevjernika”!??
Nemam namjeru mijenjati ničija mišljenja niti uvjerenja, još manje ću se opravdavati bilo kome za bilo što.
Ali neke stvari moram pojasniti.
Ja sam vjernik, katolik, čovjek rođen i odgojen u tome duhu i vjerujem u Boga, ali i u čovjeka sve dokle ne izlazi iz svojih ljudskih okvira.
Zapravo jedino Bog je bezgrešan, svi drugi smo sloni grijehu, više ili manje, pa sebe bez problema mogu svrstati među grešnike.
Apsolutno razumijem i vjerske službenike, i oni su ljudi, a čovjek sam po sebi je sklon grijehu!
Prihvaćam ih kao posrednike između boga i čovjeka.
Prihvaćam ih kao duhovne pastire čija je primarna zadaća skrbiti duhovnom zdravlju vjernika.
Poželjno bi bilo da brinu o zaštiti tih vjernika i od vlasti ako vide da vlast zlorabi svoje položaje i ovlasti!
Ali nikada, baš nikada, neću prihvatiti da vjernike tretiraju doslovno kao stado!!!
Nemam namjeru raditi njihov posao, nisam za to školovan niti imam volju to biti, ali znam i hoću razlikovati DUHOVNOG PASTIRA od običnog GONIČA!
Nemam ja, kako to neki misle, “svih fratara”, svi su moji dokle ne izlaze iz svojih okvira!
Svejedno je meni tko će biti župnik.
Svejedno mi je tko će biti gvardijan.
Svejedno mi je tko će biti dekan.
Svejedno mi je tko će biti kapelan, vikar,….
Imena mi nisu važna.
Ali mi je itekako važno da taj župnik, gvardijan, dekan, vikar, kapelan budu istinski duhovni pastiri, istinski posrednici između Boga i čovjeka, a ne tek obični goniči!
Ne pripadam onim ljudima koji će se praviti da ne vide ono što je očito.
Nisam od onih koji će šutjeti tek da se ne zamjerim nikome.
Grešnik sam koji griješi, ali i redovito ispovijeda svoje grijehe, pa stoga ne mogu prešutjeti neke grijehe onih koji te grijehe ne bi smjeli činiti, ni pod razno!
Ja ne mogu šutjeti kada neki vjerski “službenici” uništavaju ljudske živote svojim neljudskim ponašanjem!
Mene kao čovjeka i vjernika boli Gluha Bukovica, klada “vjerski službenik” uništava mlade dječje živote svojim bolesnim i nakaradnim nagonima, svejedno što nismo iste vjere, jesmo ljudi!!!
Mene kao čovjeka i kao vjernika boli Kačavenda i njegov manastir u kojemu uništava mlade ljude koji su tu došli s plemeniti namjerama da postanu svećenici, a on ih uništava svojim nastranim i bolesnim prohtjevima!!!
A posebno me kao čovjeka i katolika boli kada se u mojoj vjeri događaju slične stvari koje svakodnevno izlaze u javnost!
Nije lijepo čuti ni vidjeti kada fratra ucjenjuju snimkama “profesionalke” i izvlače silan novac kupujući šutnju, slučaj Derventa.
Posebno vjernika boli što skoro svakodnevno izlazi u javnost po neka afera pedofilije od redovnika, svećenika pa sve do biskupa, o čemu javno govori i Papa Franjo!
Nije običnom vjerniku ugodno slušati razne optužbe o nemoralnom i rastrošnom životu svećenstva, o čemu je opet javno progovorio Papa Franjo nazivajući ih “faraonima”!!!
Možda je moj grijeh to što ne mogu šutjeti o nečemu što je očito i praviti se da ništa ne vidim niti čujem, ali ja sam takav i takav ću i ostati.
Zapravo, ja od crkvenih ljudi očekujem da budu olovka u Božjim rukama, a nikako bič u rukama goniča!!!