A ja bih opet sve ponovio, možda malo pametnije.
Piše: Ivan Filipović
Sretnem nedavno prijatelja iz mladosti koji je početkom devedesetih, kad se već osjetio rat, pobjegao na zapad, i nije su dugo viđao, u međuvremenu se skrasio negdje u Hrvatskoj, napravio dvore i živi život.
I na tome iznenadnom susretu, nakon toliko godina, otvorili smo priču.
Pitam ga, što ima na zapadu?
Pa eto, veli, nije ni na zapadu kao nekad, i gore se svega nakupilo, jednostavno nije to više to.
Što ima ovdje, pita me?
Ništa, velim mu.
Pa je li se išta promijenilo od devedesetih?
Odgovorim mu, i je i nije, ovisi odakle i kako gledaš.
Dakle, nije se promijenilo ništa iz kuta gledanja onoga koji je očekivao promjene na bolje, da će se maknuti s političke scene ti partijsko obavještajni kadrovi i da će prodisati narodi, kako hrvatski tako i ostali!
Da će prodisati i da će te narode voditi ljudi čista srca, čiste duše i što je možda najvažnije, čistih ruku!!!
Međutim, na tom polju se ništa nije promijenilo.
Političke promjene se dogodile, izbori su došli, uvalili su se svi ti kadrovi na pozicije i zauzeli sve, zapravo, nisu ni odlazili, možda tek mijenjali pozicije!!!
Onda je došao rat, oni su se povukli negdje na sigurno, ratnici su odradili svoje, stranci su zaustavili rat, i opet oni sjeli na staro!
Dakle, ste točke gledišta i s te pozicije ako me pitaš, ništa se nije promijenilo od onih vremena dok si ti još bio tu.
Naravno, znam da se mnogi neće složiti, poglavito ne oni o kojima se radi, tu prije svega mislim na one partijsko obavještajne kadrove pojačane s “herojima” iz ovoga rata koji su okitili prsa junačka i podebljali materijalni status, i oni koji su od kriminalaca postali “uzorni građani” i “veliki gospodarstvenici”!!!
Što se tiče ove druge točke gledišta, promijenilo se puno toga, opet govorim iz perspektive i kuta moga gledanja.
Dogodilo se ono najgore, oni koji su iznijeli teret rata postali su teret politika!!!
Na najbezobzirniji i brutalniji način su maknuti na margine, a pošto se tu radi uglavnom o časnim i poštenim ljudima, povukli su se i otišli tražiti kruha na razne destinacije!
Neki su ostali u zemlji radeći svoje poslove u tišini, drugi su otišli vani, jednostavno su nas rastjerali.
Danas je najbrojnija braniteljska populacija, da je toliko branitelja bilo u ratu, i u Hrvatskoj i u BiH, ne bi rat trajao od 1991. do 1995., završio bi u 1991., ili kod nas u 1992., ali eto, kako je vrijeme odmicalo branitelji se gomilali!!!
S te točke gledišta promijenilo se puno.
Promijenilo se, ali na gore, jer, poslije rata, uz to što su ignorirani i marginalizirani branitelji koji su preživjeli i maknuti negdje na margine, ignorirani i marginalizirani i oni koji su dali živote za slobodu!!!
Oni koji imaju vlas u rukama nemaju nikakve empatije i osjećanja za one koji su živote položili za ovo što oni uživaju!!!
Oni sklapaju neke neprirodne i nemoralne koalicije koje gaze i pljuju po svemu, pa i po krvi i kostima onih koji su živote dali za ovo što imamo!!!
Eto vidiš, to ti je to što ima kod nas, što bi narod rekao, ima svašta i nema ništa!!!
Pa nemam razloga žaliti što sam otišao, veli mi.
To ti najbolje znaš, velim mu!!!