Jesu li nam životi uzalud potrošeni???

 

Piše: Ivan Filipović

 

Ulazimo u život bez ičega, goli, bosi i bez igdje ičega!

Odlazimo iz života u smrt, bez igdje ičega, istina, obučeni ali bez ičega drugoga!

Vrijeme od ulaska u život i odlaska iz života provodimo, uglavnom, dokazujući jedni drugima da nešto imamo, da nešto posjedujemo, da je nešto naše!!!

A zapravo ne želimo vidjeti ili ne želimo prihvatiti činjenicu da smo bez ičega došli i da bez ičega odlazimo!

Dakle, sve ono u međuvremenu, u tome razdoblju što smo imali na korištenje, što smo koristili, a vjerovali da je naše, ne želimo prihvatiti činjenicu da je to bilo nama dato  samo na korištenje, ali smo mi to pogrešno shvatili uvjeravajući sebe i sve oko sebe kako je to naše, kako smo mi to stekli, kako mi jedini polažemo pravo na to i kako nam to nitko ne može i ne smije otuđiti!!!

I onda dođe trenutak, odlazimo iz života u smrt, obuku te, stave te u sanduk, zatvore i polože u već pripremljenu rupu dva sa metar, stave ploče ili bace zemlju, bez ičega onoga čime smo se ponosili to vrijeme između ulaska u život i odlaska u smrt!!!

Dakle, što bi se narodski reklo, došli smo praznih ruku i odlazimo praznih ruku!!!