Čuvaj mi ime, prijatelju!!!

Piše. Ivan Filipović

 

Zove me jedan dan neki nepoznat broj, javi se muški glas, predstavi mi se, kad ono stari poznanik, pa i suborac.

Možemo li se vidjeti i porazgovarati?

Vrlo rado, zašto ne, reci mjesto i vrijeme i tu sam.

Reče mi, znam di si, provozat’ ću se i negdje ćemo sami pričati, ako imaš vremena?

Imam vremena na pretek, samo dođi.

Čovjek dođe, donio je bočicu rakije, još smo uzeli vode i otišli u šetnju, došli do lijepog vidikovca, sjeli i započeli razgovor.

Odmah u startu mi reče, prijatelju, obaviti ću s tobom razgovor pod uvjetom da moje ime ne ide u javnost, da ostanem anoniman, a sva priča koju ću ti ispričati slobodno je iznesi, osim imena, ime mi još jedino ostalo, ovo sve drugo je na klimavim nogama!

Kažem mu ja nikakav problem, nikad nikome neću tvoje ime spomenuti u ovome kontekstu.

Evo, veli, zašto ti govorim da mi je još jedino ime ostalo, zato što su mi sve uzeli, uzeli su mi ponos, uzeli su mi hrabrost, uzeli su mi čak i čestitost, još mi je jedino to ime ostalo, i ako ova moja priča pod mojim imenom iscuri u javnost ostati ću definitivno bez toga kruha kojeg mi doslovno “daju”, jer ovo što nam rade je čisto “davanje”, ovo je čista životna infuzija, to što infuzija znači bolesniku da preživi tako je i nama ovo, daje ti “infuziju” da preživiš i da te drži pod kontrolom!

Onog trenutka kad vide da bi mogao ozdraviti i biti Vitalan i Opasan isključe ti “infuziju”, tako je nama!!!

Prijatelju moj, ja sam u ovome sustavu dragovoljno vjerujući kako su “ovi” bolji od “onih”, a kad to kažem mislim na ono vrijeme kad se je cijepao HDZ u Rami i kad su navodno neke “nove snage” odredile vratiti Rami Ugled, Obraz i Poštenje!!!

Ja sam to jedva dočekao, to sam prihvatio objeručke, i moje ime je nešto značilo i u ratu i u miru, i moje ime im je dobro došlo, prihvatili su me, dali su mi taj poslić, međutim, kako je vrijeme odmicalo ja sam polako shvaćao i vidio da to nije ni blizu onoga što su pričali!

Dakle, nema tu ni P od poštenja, nema tu ni Lj od ljudskosti, tu čisti, ali čisti klasični lopovluk, i to lopovluk samo onih povlaštenih, one “vrhuške” koja kontrolira sve, i život i smrt, i ako si s njima dobiješ mrvice, ako nisi nećeš ni mrvice!!!

Pobro moj ti znaš moj stav i moje određenje od početka, slično smo razmišljali, evo vidi na što su me dotjerali da ja tebi moram pričati istinu koju ti znaš i da te moram moliti da moje  ime ne spomeneš, a znaš da još jučer nisam bio kukavica i da smo bili rame uz rame u mnogim stvarima i situacijama, a evo dokle smo došli da nas ta naša “vrhuška”, te naše “poštenjačine” što su obećale vratiti Rami Obraz, Dostojanstvo i Ugled, da su nas doveli do zida!!!

Ovo što sad pričaju da “moćnici svijeta” žele čipirati svijet, nas su “naši” čipirali, ili što ja volim reći “OSUNETILI” nas!!!

Pobro moj, nas SUNETE pod stare dane, a ne režu nam kožicu s čune kao što se inače suneti, režu nam dio Dostojanstva, režu nam dio mozga i režu nam dio Ponosa, i to je to MORALNO SUNEĆENJE!!!

I na žalost ja to još uvijek trpim, evo ja ti priznajem javno ja sam im dozvolio da me osunete, moralno, e sad samo pitanje trenutka kad ću ja popizditi i kad ću reći DOSTA, a nije daleko od toga da popizdim i da pod cijenu pa i vlastite glave ovo prekinem!!!

Jer stvarno je svijeća dogorjela do nokata.

Eto, to ono što sam ti htio reći, a mi ćemo nastaviti priču pa ti možeš u nekoliko nastavaka objaviti naš razgovor, samo te molim čuvaj mi ime!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *