Narod bez prošlosti je narod bez budućnosti!!!

Piše: Ivan Filipović

Od kada postoji Rama nije ju snašla veća tuga kao te kobne jeseni kobne ratne 1942. godine.
U samo par dana četnici su pobili i poklali preko tisuću Hrvate Rame i uništili i zapalili više od 80% kuća i gospodarskih objekata.
Tih dana Ramom je vladala tuga, očaj i bol!
Odjekivali su jecaji i plač preživjelih!
Ramom se širio miris smrti i paljevine!
Ubijene su pokapali gdje je tko mogao, uglavnom na mjestu pogibije, u žurbi i strahu od povratka četnika.
Potom je slijedila briga kako preživjeti nadolazeću zimu bez krova i hrane.
Preživjelo se nekako, rekli bi s mukom napola, i dočekali kraj rata.
Djeca su rasla i brinula se o preživljavanju, i uspjeli su, nitko nije umro od gladi!
Od svih prava imali su samo pravo raditi, ali nikako pitati.
Tako je dugo poslije rata, četnički pokolj, bio zabranjena tema među ramskim pukom, a razlog je STRAH!
Strah je proizvela činjenica da su poslijeratnu vlast u Jugoslaviji dobrim dijelom činili četnici koji su se 1945. umjesto kokarde stavili petokraku, a među njima je bilo direktnih izvršitelja pokolja u Rami 1942. godine!!!
Tek pod kraj osamdesetih se počelo malo glasnije pričati o tim događajima, pa tada i rođena ideja o izgradnji spomenika svim žrtvama četničkoga pokolja, a bio bi smješten u samostanskom dvorištu na Šćitu.
I tu su se upetljali neki čudni ljudi i uradili neke čudne izmjene glede izgleda spomenika i natpisa na njemu.
Više od pola stoljeća je šutnja i strah vladala Ramom.
Rijetki su govorili o tim vremenima i događajima, a još rjeđi su nešto napisali o tome.
Tek po neki partizanski kroničar bi se osvrnuo na te događaje, ali sa svoga “pobjedničkoga trona” i iz svoga “pravoga kuta”!?
Nedugo poslije pada režima dolazi do rata.
Ali ovaj put se Ramljaci nisu dali iznenaditi i doživjeti sudbinu 1942., te se organiziraju i prilično složno brane Ramu.
Ogromna cijena je plaćena, ali je Rama ostala ne pokorena, i nisu ju gazile niti četničke niti druge horde zla!
I poslije Domovinskog rata nastupa već poznata ramska šutnja, pa nam opet neki drugi pišu povijest, ali povijest kao i 1945. u kojoj smo mi na “krivoj strani”, a neki drugi su na “pravoj strani”!?
Onda na scenu stupaju neki čudni ljudi koji se nikad nisu slagali s hrvatskom slobodom jer su baš oni Hrvate Rame držali pod kontrolom iz te svoje zone sumraka!
No, znali su oni da narod Rame njima ne vjeruje, ali su također znali i komu vjeruje pa su udružili snage i organizirali znanstveni skup na temu Rama u II. sv. ratu.
I taman kad se čovjek obraduje da će se konačno nešto progovoriti na vječno zabranjenu temu, slijedi razočarenje.
Razočarenje dolazi čim se pogleda sastav stručnjaka i “stručnjaka” koji će nam rasvijetliti našu mračnu prošlost i otvoriti svjetliju budućnost!?
Neki čudni ljudi iz još čudniji razloga dovedoše još čudnije “povjesničare” da nam otkriju istinu o nama, a zapravo se radi o još jednoj prevari i laži u nizu tih čudnih ljudi!
Možda je bilo bolje da smo ostali u “povijesnom mraku” nego da nam taj mrak osvjetljuju “povjesničari” koji sav svoj povjesničarski rad temelje na lažima i izmišljotinama!
Taj obiteljski tandem “povjesničara” svoju “slavu” je stekao lažući o milijunskim jasenovačkim žtrvama, jer su pisali povijest po narudžbi!
Umjesto da ispričaju istinu o četničkom pokolju u Rami toga kobnog listopada 1942. godine oni su naglaska svoga mudrovanja stavili na pravdanje partizana!!!
Završiše taj “znanstveni skup”, “povjesničari” se povukoše zadovoljno trljajući ruke jer su masno naplatili svoje mudrovanje, a usput su “prosvijetlili” narod Rame i otkrili mu istinu o “mračnoj prošlosti”!
Organizatori skupiše sva ta mudrovanja i “ukoričiše” ih u simboličnom nazivu ” Rama 1942.”, te ponosno preporučaju kako bi svaka ramska obitelj trebala imati to njihovo “remek djelo”!!!
No, ostaje pitanje koje traži odgovor, Što je bio cilj organizatora?
Ako je cilj bio zaista rasvijetliti taj period mračne povijesti onda bi se pozvali ljudi koji imaju što reći, a ne lagati, i čija vjerodostojnost nije upitna!
Pozivajući najveće krivotvoritelje hrvatske povijesti 20-og stoljeća i tvorce famoznih milijun žrtava logora Jasenovac, zasigurno nije bio cilj doći do istine!
Ako se pak zna da se među organizatorima bili i “učenici” i “štovatelji” tih “uglednih povjesničara onda je odgovor puno jasniji!!!
Ako je cilj i namjera organizatora i obavijena velom tajnosti , cilj i namjera tog “čuvenog dvojca povjesničara” je jasan kao dan, osloboditi odgovornosti partizane i “antifašiste” čiji su sastavni dijelovi postali i oni koji su poklali Ramu te kobne 1942. godine!!!
Ako smo mi zapali u takvu malodušnost pa nam je svejedno što se drugi sprdaju s našom prošlošću, a nas same to čak i ne interesira, onda sasvim sigurno, onih preko tisuću pobijenih Ramljaka u tih par dana 1942. godine, bolno protestiraju iz svojih grobova bolnim kricima koje mi uporno odbijamo čuti!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *