Milan Bandić je političar sa stotinu lica i jednim, komunističkim, uvjerenjem.

Piše: Ivan Filipović

Pitanje koje se čuje na svakom koraku je; što to Hercegovca Milana Bandića toliko dugo održava na vrhu političke scene u hrvatskoj metropoli?
Iako se odgovor na ovo pitanje čini tako jednostavnim ipak on ima i duljinu i širinu koja iziskuje temeljitu analizu.
No, evo samo nekoliko temeljnih činjenica koje ga toliko dugo drže na vrhu.
Ako znamo da je od 8. svibnja 1945. u narednih nekoliko godina Zagreb očišćen od Hrvata, a napunjen “napaćenim” kozarčanima i grmečlijama, a kontinuitet traje i do današnjih dana, onda je jasno tko čini glavninu stanovnika Zagreba.
Tima i takvima “zagrebašima” idealna osoba za prvog čovjeka grada je Milan Bandić, em Hercegovac, em nije branitelj, em veliki titoista!
“Dragulj” hercegovačkoga krša brušen u kumrovečkoj radionici toliko je savršeno izbrušen da ga nikakve bure i oluje ne mogu promjeniti!
Onaj dio zagrepčana kojima je Hrvatska u srcu evo već dugi niz godina pokušavaju maknuti iz svoga grada ime 10. zločinca na svjetskoj rang listi sa najljepšeg zagrebačkog trga su manjina u Zagrebu i sve ostane na pokušaju.
Ipak je popusti na zahtjev Nezavisnih za Hrvatsku i promijenio naziv toga trga u trg Hrvatske, ali samo privremeno, jer čim mu se ukaže prilika vratiti će svoj omiljeni naziv!!!
Poznajući strukturu “zagrebaša” ovo nas ne treba čuditi, ali čudi i brine što dio hrvatskih biskupa od “kumrovačkog dragulja” još za života prave sveca!?
Dovoljno je malo prljavog Milinoga novca da se kupe i takve moralne veličine kakve su biskupi, ili bi barem trebale biti!?
Tako se jadni Mile, ni kriv ni dužan, našao na oltaru crkve HRVATSKIH MUČENIKA koji su uglavnom žrtve njegovog duhovnog ćaće kojeg se on ne odriče.
Rezultat toga čina je da si dokazani hrvatski domoljub oduzme život ne mogavši podnijeti to, a puno je toga u životu podnio, a Mile i dalje “jezdi zagrebačkom prugom” do Marije Bistrice gdje ga već okupljeni biskupi dočekuju kao božanstvo!
“Čudo od deteta” nema mira, on se već priprema za nove izbore i našao je načina da zadrži one “svoje zagrebaše”, ali i da pridobije one istinske zagrepčane kojima je Hrvatska u srcu, a njih će pridobiti dodjelom jednog parka na zagrebačkoj Trešnjevci Kati Šoljić koja je u II. sv. ratu pod komandom njegova političkog “oca” izgubila četiri brata, a u Domovinskome ratu, u svome Vukovaru od istih ideologija je izgubila četvoricu sinova!
Ovo pokazuje koliko “kumrovačkim draguljima” znači hrvatstvo, a koliko komunizam iz kojeg su izišli, ali koji iz njih nikad izići neće!
“Jezdi” Mile dobro utabanom prugom od Zagreba do Kumrovca, a usput je napravio nove krakove do Marije Bistrice i Udbine gdje ga određeni biskupi čekaju raširenih ruku sa aurolom spremnom za Milinu “mudru” i “velikodušnu” glavu!
Mile je politički azil svima onima koji su izgubili bazu, ili su prognani, dovoljno je da imaju kakav mandat u Saboru ili u Skupštini Zagreba!
Mile misli da njegova politika postaje glavna, a zapravo je tek običan politički kupleraj u koji dolaze sve one potrošene “kurve” koje nemaju mjesta u suvremenim javnim kućama politike!!!