Piše: Ivan Filipović

Od 1945. do 1990. Hrvatska je živjela svoju bol, u svojoj tišini, i u toj tišini plakala za svojom mladosti koja je stradala od Bleiburga do Đevđelije, bez prava na grob.
A Sava je tekla nekim čudnim tokom s jasnim ciljem i razlogom, a to je spriječiti hrvatsku slobodu!
Tek 1990. Hrvati mijenjaju Savi tok i vraćaju je u prirodno korito, a oni što su veslali u krivom smjeru razbježaše se po svijetu ili po podrumima, a neki su čak umjesto “vesla” uzeli puške u ruke i pokušali osujetiti hrvatski hod ka slobodi!

Poslije Domovinskog rata Hrvati proživljavaju nove križne putove na sličan način kao i poslije II.sv. rata, i to od istih snaga predvođeni petokrakom i kokardom!!!
Temeljni problem Hrvata i glavni razlog novog Križnog puta je to što su vlas uzeli oni s partijskim knjižicama, visokim partijskim titulama i kodnim imenima!!!
Preciznije, to je što nije provedena lustracija odmah poslije rata!

I to oni koriste pa provode svoju lustraciju 2000. godine mičući sve što hrvatski misli, diše ili radi!!!
Rezultat je ovakva vlast u Hrvatskoj koja tjera Hrvate vani, a Srbima i migrantima oslobađa teren!!!
Čak je i Vlado Gotovac pred kraj života vidio što se radi Hrvatskoj pa je u jednom od svojih zadnjih govora uputio očajnički vapaj riječima; ” Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje”!!!
Eh da vidi, u Hrvatskoj nikad više mržnje, napose mržnje prema Hrvatskoj, a Hrvatska nikad niže nije pala!!!

Ginuli su najbolji, da bi danas vladali najgori!!!

Tješi nas to što će teška vremena proći, samo treba ostati jak!!!