Jesmo li mi ljudi na razini prvog čovjeka koji je, po nagovoru zmije, htio postati Bog???
Piše: Ivan Filipović
Ima li smisla lijepljenje bilo kakvih epiteta uz ime Boga, Isusa Krista???
Svjedoci smo, a poglavito u pjesmama, raznih epiteta uz Božje ili Isusovo ime, što bi, valjda, trebalo značiti nekakvo uljepšavanje MERITUMA!??
I onda se postavlja pitanje, treba li Bogu naše ljudsko “uljepšavanje”???
Jesmo li mi ljudi iznad Njega odakle vidimo Njegove nedostatke?
To se najbolje vidi kroz neke pjesme, poglavito u pjesmo “o Betleheme, grade slavni”.
U toj pjesmi Ga se naziva Vojvoda.
Vojvoda je obično neki plemić.
U ratnim uvjetima je to vojskovođa.
A u nama lošim iskustvima je vojvoda vođa četnika, s kojima mi Hrvati i nismo imali baš dobra iskustva, počevši od “vojvode Draže do Vučića i Šešelja!!!
Epitete koje imaju ti zlikovci stavljati uz ime Isusovo je u najmanju ruku upitno!
Ja mogu razumjeti taj pjesnički zanos koji u čovjeku izaziva nastojanje k nečemu što još nitko nije napravio, učinio, rekao.
Ali, jesmo li svjesni da takvi epiteti kompromitiraju i MERITUM i onoga tko ih doda!
MERITUM u ovoj priči je Bog, a Bogu ne treba dodavati nikakve epitete!
Bog je jedino SAVRŠENSTVO kojemu ne trebaju nikakvi epiteti da bi uljepšali Njegovu realnost!
Međutim, mi ljudi smo toliko ne savršeni, a zapravo bi sami sebe htjeli “usavršiti”, pa čak i staviti se u istu ravan s Bogom!!!
U tom žaru samo uljepšavanja se nadmećemo tko je veća pjesnička duša?
Tko je jači u igri metafora?
Tko barata s boljim epitetima?
I onda uz ime Boga koji je Jedan i Jedini i koji je bez mana, mi stavljamo neke epitete, pa idemo do te krajnosti da Ga nazivamo po nekim ljudskim, pa i zločinačkim, titulama poput vojvode!!!
Za nas ljude, poglavito one koji su osjetili nedjela tih “vojvoda” to budi nelagodu!!!
Vojvoda i Sin Božji nemaju ništa zajedničko, ni u kojoj varijanti!!!
Vojvode su bili sve ono što Isus nije, veleposjednici, ratnici, zločinci,…
Stavljati u istu ravan vojvode i Boga, stvarno je pitanje ima li smisla???
Čak i ta neograničena sloboda tog pjesničkog duha isključuje to dvoje u istoj rečenici!!!
Svaka sloboda, pa ona pjesnička, ima granice preko kojih se ne ide, pitanje je vide li svi te granice ili misle da su oni u ŠENGENU???