Bolje ikad nego nikad.

 

Piše: Ivan Filipović

 

Neki dan me presrete jedan visoko rangirani dužnosnik iz reda aktualnih vlastodržaca Rame.

Čovjek mi priđe, pozdravi i pozva na kavu.

Prihvatim poziv i upitam gdje pijemo kavu?

Odgovorio mi je, idemo negdje gdje nas nitko “od naših” neće vidjeti.

Nema problema, velim, ali što se mene tiče bilo gdje, jer ja nikome ne dugujem ništa i nikog se ne bojim.

Misliš li da postoji takvo mjesto, puno je onih koji piju kave po skrivenim destinacijama pa nije isključeno naletjeti na neke tave.

Kaže mi, ipak ćemo gdje nas neće vidjeti, a ja imam debele razloge za to.

Poštujem, velim mu, i otišli smo.

Kad smo stigli prvo je dobro razgledao parkiralište i nakon detaljnog pregleda reče, idemo, čisto je.

Ušli smo u poluprazan objekt, zauzeli “sigurno mjesto” i naručili piće.

I započeli razgovor.

Reče mi, prije izvjesnog vremena si napisao jedan članak pod naslovom “treba nekome jebati mater”!!!

I zaista, uvjerio sam se da si bio u pravu!!!

Zaista treba nekome jebati mater!!!

Evo vidiš dokle su nas doveli.

Dakle, zadnja nam je plaća isplaćena na potezanju!!!

I u općini i u ostalim subjektima izmišljenim za uhljebljivanje.

Što je najžalosnije, dali su nam plaće ali nisu uplatili doprinose.

A toliko su toga  natrpali bespotrebno.

Ja sam svjedok pa i sudionik toga, ne izravni, ali sam sudjelovao svojom šutnjom!!!

Vrhunac tog licemjerstva, tog bezobrazluka pa i tog kriminala je činjenica da baš u to vrijeme dok mi kuburimo s likvidnošću, dok se dižu krediti koji će od onoga što preostane od prebacivanja “stranom ulagaču” na Izlazu, isplati naše plaće bez doprinosa, po Zagrebu se kupuju stanovi “maloj mateici” , nek’ joj se nađe!!!

Dakle, oni koji su doveli općinu na prosjački štap, unatoč tim silnim proračunskim milijunima, koji su nas doveli u situaciju da nam kasne plaće i da se ne uplaćuju doprinosi, nađu načina i novaca za kupovinu stanove “malim mateicama”!!!

To je zaista prevršilo svaku mjeru!

To je uz sve ostalo i bezobrazluk bez presedana!!!

I to je nešto čemu treba stati u kraj.

I evo, ako ti nešto znači, u meni imaš suradnika za ubuduće.

Sve što te zanimalo, a ja znao, pitaj me i kazat ću ti.

Jer ovo je prevršilo svaku mjeru.

Ovo je sve otišlo k vragu, i ako netko uskoro ne zaglavi onda je i ova država otišla k vragu!!!

Kad smo završili razgovor, upitao sam ga, pa zar o ovome ne govorim i pišem godinama?

Upozoravao sam godinama na kriminal koji radi taj “stručni tim” koji, za sad, vješto prekriva svoje financijske manifetluke?

Jesi, veli mi, samo meni je trebalo dugo da vidim ono što je očito!!!

Zahvalio sam mu na kavi i razišli smo se.