Piše: Ivan Filipović
Uoči ovih proteklih izbora odlučio sam porazgovarati s nekoliko, po mom sudu neodlučnih, mojih sumještana kojima je se u najmanju ruku ogadila politika.
Bili su to ljudi branitelji, s prve crte, i koji su poslije toga jednostavno zaboravljeni, tek bi im se od izbora do izbora po netko obratio, i to bi bilo to.
Ljudi su se borili, snalazili, i vidim ja da im je dobro ogadila politika, ali razgovarao sa s njih tri pojedinačno, razgovarali smo i tako u razgovoru dotakli smo se i politike, ono kao slučajno.
Svakog sam pitao jesu li odlučili kome će dati povjerenje na izborima, jesu li se odredili, što misle o kandidatima i programima, i tako?
Uglavnom, priče su im svodile, kad sve sublimiraš, na to da su prevareni, pitaju me, znaš da smo devedesete bili za HDZ, dušom i srcem, znaš da smo od tada bili za NAŠU STVAR, a NAŠA STVAR se podrazumijeva od devedesete, kad je trebalo devedesete dali smo potporu toj NAŠOJ STVARI!
Kad je trebalo 1992. stati na crtu, stali smo na crtu!
Kad je završio rat jednostavno smo zaboravljeni!
Tek s vremena na vrijeme po netko obratio obično uoči izbora, po štogod obećao, od čega uglavnom ne bi bilo ništa i tu bi završavalo.
Sva su nam djeca otišla u svijet, nisu mogli dobiti posao, uostalom gdje su i tvoja djeca, boriš se za njih kao lud, a djeca ti po svijetu traže posla!??
Sad kad su nam djeca otišla sve nam je svejedno, za što se više boriti, dovoljno je da imamo za preživjeti i to je to.
Ali, ove godine su oni drugi bili konkretni.
Jedan nije imao kupatila, napravili mu kupatilo, drugom su pomogli u gradnji kuće, treći je imao to oboje, ali je slab s novcima, ponudili su mu i dali novce!!!
Ja sam na trenutak zastao kod svakog razgovora, i onda me oni pitaju, a što ti nudiš, što nude ti tvoji?
Razmislio sam i rekao, ništa, ili barem ništa od toga što su vam već ponudili i dali!!!
Ja vam osobno ništa ne mogu ponuditi osim lijepog sjećanja na DANE PONOSA I SLAVE, a i ovi moji nisam siguran da vam mogu išta konkretno ponuditi, možda mogu ponuditi, ali!!??
I eto, tako su bili uvjerljivi da nije bilo šanse za promjenu mišljenja!!!
I na kraju mi rekoše, eto vidiš, ovi su mi obećali i ispunili, i oni o tome pričaju puni sreće, ustadoše i odoše, svi sretni, ma sretan sam i ja, ako ništa zbog njih!!!