Piše: Ivan Filipović

 

U ovo vrijeme 1991. godine bili su zadnji trzaji obrane Vukovara, ali i zadnji trzaji života u njemu!

Sve poslije toga je Smrt, Jauk, Tuga, Suze, Bol, Bol, Bol,….

Ubiše ga dušmani!

Ubiše Grad!

Ubiše i život u gradu!!!

Sve poslije je tužna vukovarska zbilja kojoj nema providnosti sve do dana današnjih!!!

Iznova se rane otvaraju!

Heroji i ratnici za Slobodu, su šikanirani, a ubojice i krvnici nagrađeni i vladaju!!!

Vukovar su uz domaće četnike, četnike iz Srbije i “JNA” ubijali i DOMAĆI IZDAJNICI iz raznih “službi bezbednosti” koje su samo promijenile naziv u Službe sigurnosti!!!

U isto vrijeme, na drugom kraju Hrvatske, iste snage ubijaju Škabrnju i Hrvate u Škabrnji!!!

Ove su rane od 1991. godine i još nisu zarasle, i pitanje je hoće li ikada!??

Teško, jer upravo oni koji su ih napravili ne daju im zarasti!!!

Stalno ih otvaraju i sole!!!

Koje li sudbine, čovjek koji je s prvima uspostavio obranu Vukovara, svoju zadnju životnu bitku s opakom bolešću gubi baš dan uoči te VELIKE SMRTI!??

Tomislave, Viteže, počivaj u miru zemlje za koju si krvario, a koja te pogazi i ponizi!!!

Ovo nije slučajno, ovo je upozorenje, no mi smo i slijepi i gluhi za prepoznati poruke!!!

Jedno je sigurno, NAROD BEZ ČISTE PROŠLOSTI NEĆE IMATI NI ČISTU BUDOĆNOST, a mi Hrvati nemamo snage i mudrosti očistiti svoju prošlost i graditi čistu budućnost!!!

A imali smo priliku!!!