Piše: Ivan Filipović

 

Nisam mogao vjerovati da će doći do ovoga vremena i ove situacije, da će naša djeca, djeca dragovoljaca i branitelja, i u stvaranju Pokreta i u obrani Domovine,  da će doživjeti takva šikaniranja i poniženja od države i njezinih struktura vlasti, države koju smo mi stvarali i branili!??

Danas je puna država dragovoljaca i branitelja s prve crte bojišta čija su djeca rasuta diljem svijeta u potrazi za boljim životom!

Čak je puno i samih dragovoljaca i ratnika po svijetu koji traže ono za što su se borili, Slobodu i Kruh!!!

Po prirodi nisam mekušac, mogu podnijeti svašta, ali se slomim kad me moja djeca pitaju; ” dobro tata, je li to moguće, bio si među prvima kad se stvarao Pokret i rušio sistem komunizma, bio si među prvima kad se branila Domovina, bio si u rovu, bio si na prvoj crti, i eto ostao si živ, zahvaljujući Bogu, i danas prednost u svakom pogledu, poglavito u zapošljavanju imaju djeca udbaša, dezertera, partijaša, pa čak i djeca vaših ratnih neprijatelja, teško to možemo razumjeti, prihvatiti očito moramo???Pa i naš je djed, tvoj otac, imao sudbinu Europe, otišao je, odradio je, vratio se i umro na rodnom pragu!

Izgleda ista nas sudbina čeka?

Ipak je malo čudno!!!

Ovo je jedna od rijetkih situacija kad nisam imao odgovor na postavljena pitanja!!!

Dugo sam ih gledao i nisam ništa rekao!

Na kraju, samo sam polu glasno, skoro tiho rekao NE ZNAM!!!

I izišao prošetati s očima punih suza i dušom punom razočarenja!!!