Piše: Ivan Filipović

 

Je li licemjerje i šarenilo zamijenilo i izguralo Krista, Novorođenče, u potpunosti iz Božićnog vremena?

Pogledamo li uokolo vidjeti ćemo na svakom koraku i na svakom mjestu tog šarenila i tog licemjerja do beskraja, dok u isto vrijeme sve ćemo manje vidjeti Krista koji je jedini razlog postojanja Božića.

Jer taj dan je rođeno Malo Djetešce koje je uzelo sve grijehe svijeta na sebe i završilo na Križu!!!

Međutim, u ova novija vremena, čak i u to Božićno vrijeme više prostora i mjesta zauzimaju ta šarenila i to licemjerje, i te nekakve aktivnosti koje ugađaju tjelesnim potrebama, a sve je manje Istinskog Krista koji nam donosi radost, koji nam donosi spasenje!

Dođeš li u selo, u grad, bilo gdje, vidjet ćeš raznih kojekakvih blještavila, vidjet ćeš organiziranih “advenata” prepunih tog blještavila i prepunih hrane i pića!

A sve manje ćeš vidjeti Krista!

Čuti ćeš razne hvalospjeve na račun organizatora svega toga, na račun djeda božićnjaka, djeda mraza, i svih tih drugih stvarnih ili fantomskih likova koje nam nude sva ta šarenila i sve te ugođaje taštine, a sve manje i sve rjeđe ćemo čuti zahvale Novorođenčetu, zahvale Kristu na dolasku, na spasenju i na preuzimanju naših grijeha na sebe!!!

Svjedočimo svake godine tih silnih i pustih obilazaka, čestitanja, tih jednodnevnih ili dvodnevnih, i to završava tim Božićnim vremenom!

Dakle, opet sve po starom, opet se čeka sljedeći Božić da se nekom čestita, da se nekog pozdravi, da se nekome pruži ruka!!!

Ili što je još gore, nisu rijetki slučajevi gdje se i na sam dan Božića neki ljudi zaobilaze i preskaču, neki ne nude ruku ni taj dan, i tada caruje naše ljudsko licemjerje, i tada mi glumimo Boga, mi određujemo tko je dobar, a tko nije, koga treba posjetiti koga ne, komu treba čestitati komu ne!!!

Dakle, pitanje koje se samo po sebi nameće je; postajemo li mi zapravo sve više oni farizeji, licemjeri, koji smo ogrnuti plaštom blještavila i kiča, a sve manje smo ljudi vjere koji se iskreno raduju i dočekuju Novo-rođenoga Krista kao jedinu stvarnu vrijednost kojoj se treba radovati???