Ovo je vrijeme godišnjih odmora, vjerskih blagdana, svadbi, obiteljskih druženja pa i onih seoskih skupova i druženja.

Piše: Ivan Filipović

Ovih je dana bilo svega po malo, i svečanosti, i veselja i sjećanja.
Obilježavali smo i svečane vjerske događaje, sudjelovali smo u okupljanjima mnoštva vjernika, hodočasnika, puna dvorišta, pune crkve.
Ja sa u tim svečanostima i brojnosti vidio i dozu licemjerja tipa onoga “neka me vide, neka me uhvate kamere i to je to”, da mogu reći bio sam za Veliku Gospu tu.
Bio sam i u onim svečanim veseljima poput svadbi, i tu je bilo svečano i veselo, ali ni tu nije falilo licemjerstva.
Dolazilo se iz stvarne potrebe za to, dolazilo se i iz reda radi, dolazilo se i iz “vraćanja dugova”, ali se dolazilo i iz potrebe biti viđen!!!
I to sve prođe, završi, po onoj staroj “top puče Bajram prođe”.
Bilo je i ovih seoskih okupljanja od kojih neke prelaze u tradiciju, gdje se okupljaju stanovnici tih mjesta ali i dijaspora, e tek tu možeš vidjeti pravog licemjerstva!!!
Tu možeš naći svega, od iskrene radosti nazočnosti na tome mjestu i događaju, do onih, “da sam viđen pa do pojavljivanja reda radi”.
Tu ćeš čuti pjesme “nije kuća na prodaju”, a prodali sve što su imali!!!
Dižu se ruke uz tu pjesmu, a drugi sve raskrčili!!!
Kad sve to sabereš, podvučeš i oduzmeš, sve se svodi na iskrenost i licemjerstvo!!!