Listajući malo po arhivi nađoh ovu fotku iz nekih vremena kad je prinudni upravitelj Rame bio u punoj snazi i kad su tek rijetki imali hrabrosti reći nešto kontra, pa makar to bila i živa istina!!!

Piše: Ivan Filipović

Prije mnogo vremena u Prozoru sam naišao na jednog prosvjednika.
Stajao je sam u parku pored hrpe transparenata.
Prolaznici su prolazili.
Jedni s podsmjehom.
Drugi s licemjerskim osmjehom.
Treći s lažnim sažaljenjem
Četvrti, peti, …
Nitko ne priđe i ne dade mu potporu.
Prišao sam, pozdravio se pitao kako ide.
To su vidjeli neki paparaci koji su sačinili nekoliko fotografija.
Čak smo i razgovarali s nekim novinarima iz lokalnih medija i sve je ostalo na tome.
Čovjek je ostao dosljedan sebi, prosvjedovao je iako nije nailazio na razumijevanje.
Ni danas nije ništa bolje.
Dogodilo se nekoliko prosvjeda širih razmjera po različitim povodima.
Međutim, ni danas nema dovoljno kritične mase za prave prosvjede.
Jedni se boje!
Drugi gledaju “svoja posla”!
Treći čekaju da netko drugi to odradi!
Kako god, Imenjače valjda si izvukao neke pouke?
Ako nisi, stigneš.
Ja ću opet prići gdje god budeš prosvjedovao, ako budem tu.
Pozdrav.