Da su naši preci gledali na lakoću življenja niti bilo nas ni naših ognjišta!!!

Piše: Ivan Filipović

U ljudskom životu se mnoge stvari stvore i nametnu kao prioritet čovjeka i njegovog života pa je teško generalizirati prioritete u ljudskom životu.
Nekako se, između svih ostalih prioriteta, nameću dva koja bi trebala biti prioriteti, zapravo ciljevi svih ljudskih života.
Dakle, jedan od ta dva prioriteta je očuvanje Doma, Domovine, ognjišta, djedovine, očevine, ne dati se gasiti rodnom ognjištu u rodnome domu i nastojati ga održati na životu i živim.
Znam, često puta je to teško, ne i nemoguće, ali mi ljudi smo, mnogi, skloni pribjegavanju lakšemu, nismo baš spremni na neke žrtve, na neka teža iskušenja.
Nekako smo skloniji pribjegavanju tim lakšim metodama, lakšim životnim putovima i eto, uklopimo se u to sivilo.
Zapravo, mislimo kako smo odabrali pravu stranu, nekako sam uvjerenja da to nije prava strana!!!
Drugi prioritet je produženje vrste, loze.
Dakle, Bog je stvorio čovjeka pa mu je stvorio i ženu upravo iz razloga produženja vrste.
Rekao im je, idite, množite se i napučite zemlju”, dakle, stvorio ih je s namjerom zajedničkog stvaranja novih života.
To također nije lako.
To također iziskuje mnogo i truda, i požrtvovanja, i odricanja,…
Zapravo, mnogo je lakše živjeti sam, “neopterećen” djecom i sve svoje što stekneš uložiti u sebe i na sebe.
Međutim, to vodi k uništenju vrste, loze, obiteljskog stabla pa i čitavog naroda!!!
Na našu žalost mnogi biraju lakši put kod oba prioriteta zanemarujući konačan cilj, ta nekakva pisana i nepisana pravila o očuvanju ognjišta i produžetku vrste, loze!!!
Mnogi se uklope u razne osobne užitke, daleko od ognjišta i rodnog kraja, mislim da to nije dobro i da to u konačnici ne vodi k dobrome!!!