Ja ću opet o čemu drugi šute, ja ću o najbolnijim događajima koje smo proživjeli u ratu, o dizanju ruku Hrvata na Hrvata!!!

To je bolno, ali to ne smije ostati u magli, to se mora izvesti na čistac, koliko radi onih koji su bili žrtve tih bratoubilačkih poteza toliko radi generacija koje dolaze, neka izvuku pouke i nauče nešto iz pogrešaka ili namjera naše generacije!!!

Ovdje posebno pozivam i prozivam one koji su već davno trebali izvesti na čistac, a poglavito one koji znaju sve, a šute, ako vi šutjeli kamenje će progovoriti!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Poštovana gospodo, hajde ujutro kad ustanete, stanite pred ogledalo i pogledajte sebi u oči i upitajte sebe ” u što sam se ja pretvorio”?

U što sam se pretvorio kad ne želim vidjeti ono što je očito?

Kad ne želim priznati ono što je očito i kad ne želim da istina iziđe na vidjelo?

Dakle, mi se već godinama, desetljećima, lažemo kao se u ovome ratu nije događalo ništa čudno!

Pa evo, cijenjena gospodo koja još nije pogledala u oči, u tim ratnim godinama u kojima smo ratovali protiv oba neprijatelja, mjeseci veljača i ožujak su bili bez žrtava od strane bilo kojeg neprijatelja.

Međutim, ti mjeseci nisu bili bez žrtava.

U tim mjesecima su bile žrtve, Hrvati ubijali Hrvate!!!

Što je nama problem to priznati?

O čemu se radi?

O strahu?

Od čega?

Od istine?

Dakle, ti ljudi, imenom i prezimenom, su ubijeni od nekih drugih, također s imenom i prezimenom!!!

Hrvati su ubijeni od Hrvata!!!

Neki su i procesuirani, neki su procesi montirani, u nekim slučajevima su suđeni sasvim drugi ljudi, ali se dogodilo ovo što se dogodilo, meritum je, Hrvat je ubijao Hrvata, Hrvat je digao ruku na Hrvata!!!

To je neosporno i to ne može nitko poreći, pa ni oni slijepci koji nemaju hrabrosti pogledati sebi u oči i pitati se zašto!!!

Ako dakle činjenice govore jedno, a mi se pravimo i gluhi i slijepi pa to sve ignoriramo, što mi možemo očekivati?

Ništa dobroga!

Možemo opet očekivati da nam drugi pišu povijest!

Pišu povijest po svojim “istinama”, jer mi sami bježimo od svojih istina!!!

Mi krijemo svoje istine!

Mi se stidimo svojih istina!

I dokle god tako bude mi nećemo imati ni povijesti ni prošlosti, a na žalost ni budućnosti!!!

Onaj tko bježi od svojih istina iz prošlosti, nema se čemu nadati.

Treba istinu objelodaniti i prihvatiti ih kao takve.

I treba sve uraditi da se popravi stanje i situacija.

Ali ne stavljati pod tepih!

Ali ne lagati sam sebe i lagati sve oko sebe kako se, eto dogodilo.

Ne, nije se to dogodilo, eto, to je se dogodilo, ne jedno, da se jednom dogodilo to bi moglo biti, eto dogodilo se, ne, ovo se događalo više puta i na više mjesta, nije se ovo dogodilo samo u Rami, ovo se događalo od Rame do Zagreba.

Na slične načine su ubijeni, možda ne i iz istih motiva, prvo Ludvig Pavlović, pa Ante Paradžik, pa Miro Barešić, pa Blaž Kraljević, …, svi su ubijeni od hrvatskih ruku!!!

Sva su ta i još mnoga ubojstva počini Hrvati nad Hrvatima.

Ali je očiti cilj tih partijsko obavještajnih struktura, koje još uvijek vladaju nad Hrvatima, zataškati to, prešutjeti istinu, i eto, živjeti u uvjerenju kako se se, eto dogodilo, ubojstvo!!!

Na žalost, mi kakvi jesmo naivni pa i pomalo bezobrazni prema onima koji su živote dali za ovo što imamo, mi to prihvaćamo šutke, a znamo da nije tako!!!

Ja ne zamjeram onima koji ne znaju, što šute, ali zamjeram onima koji znaju, koji su suvremenici, sudionici, očevici puno toga, a šute, e takvi će biti odgovorni u budućnosti za našu sadašnjost i ne baš sjajnu budućnost koja nas očakuje!!!

Dakle, progledajte, otvorite oči pred ogledalom i recite sami sebi dosta je laganja samoga sebe.

Ili, ako to ne možete onda pljunite u ogledalo i otiđite!!!