Sve ono za što su hrabri ljudi spremni život dati, izdajice i kukavice su spremne izdati i prodati!!!
Piše: Ivan Filipović
U ratu sam proživio i preživio puno toga.
Doživio sam umiranje ubijenih prijatelja na rukama!
Doživio sam izvlačenje teško ranjenih prijatelja koji su umirali na putu do bolnice ili u bolnici!
Doživio sam smrti i pokope zapovjednika Brigade!
Poslije rata doživio sam pokope umrlih zapovjednika Brigade!
Svaki taj događaj je imao svoju tužnu stranu o kojoj se može nadugo i naširoko pisati i pričati.
Međutim, ovo što se ovih dana doživljava i što će završiti drugoga veljače, to je nešto posebno.
Dakle ukopavamo jednog od ratnih zapovjednika Brigade Rama, koji je umro u Zagrebu.
Na prvi pogled i tko ne zna pozadinu, rekli ni ništa čudnoga, pa čim se pojavi kakva bolest traži se pomoć u Zagrebu.
Međutim, ovdje nije to u pitanju.
Ovaj zapovjednik Brigade, Marinko Zelenika, u Zagreb je otišao ne svojom voljom nego silom prilika!!!
Dakle, Marinko nikada ne bi napusti Ramu daje se Marinko pitao!!!
Ali, te crne obavještajne sile su odradile svoje!
Odradile su to da je za Marinka podignuta optužnica, optužnica za nešto što Marinko nije učinio!!!
Optužnica za “zapovjednu odgovornost”, a ta kvalifikacija je najveća glupost u pravosuđu, a pravosuđe vrvi glupostima, koja se koristi!!!
Marinko je bio zapovjednik Brigade Rama kad je oko 80% općine bilo prva crta obrane, i u takvim uvjetima Marinko nije mogao biti odgovoran ni za što!!!
Uostalom, na prvim crtama se nije mogao da se sve htjelo počiniti nikakav ratni zločin!!!
Zadaća onih na prvoj crti je bila OBRANITI ono iza sebe, nikako uzimati ono ispred sebe!!!Institut “zapovjedne odgovornosti” su osmislili oni koji su i rat osmislili kako bi tu definiciju krivnje prikačili određenim zapovjednica i sudili im po tome!!!
Dakle, pod tim parametrima i takvim optužnicama Marinko je otišao u Zagreb.
Kao što rekoh, otišao je što je morao, a nikako što je volio otići!!!
Pritisnut svim tim brigama, a najviše tom nepravdom, stresovi su učinili svoje, bolest je učinila svoje.
Ali, Božja pravda se ne može pobiti niti osuditi.
Marinko je umro u Zagrebu, u prognanstvu, ali Marinko je umro Čist i NEOSUĐEN!!!
Na žalost, Marinko se u sanduku vratio u svoju Ramu gdje će biti pokopan po svim pravilima i počastima koje je i zaslužio!!!
Dakle, Marinko je umro ne osuđen, čist kao suza, za nas koji smo s njime ratovali čist kao suza!!!
Pa i za ove neprijatelje, izdajice, koji su mu krojili optužnicu, umro je čist!!!
Uzalud vam trud izdajnici, Marinko se vratio u svoju Ramu i Marinko će ostati u svojoj Rami do zadnjega dana.
A vi, sitne i prodane duše, možete li sebi pogledati u lice pred ogledalom?
Možete, jer vi nemate obraza, to što je u normalnih ljudi obraz, u vas je tek bezlična masa koji služi tek za brijanje!!!
Dakle, neka vas bude sram, a Marinko počivaj u miru svoje zemlje za koju si bio spreman i život dati!!!