Ja se potrudio kao nikad prije.

 

Piše: Ivan Filipović

 

S priprema sam počeo među prvima, čak i prije početka Došašća.

Puno sam toga uradio kako bih Te dočekao spreman.

Okitio sam sve što je bilo u mojoj blizini.

Upotrijebio sam stotine metara raznih lampica, raznih boja.

Osvijetlio sam sve oko sebe.

Danima sam mijenjao i dograđivao to svoje šarenilo koje sam pripremao Tebi u čast.

Stavio sam veliki bor i dobro ga okitio, i hrpu darova sam stavio pod taj bor.

Pripremao sam se danima za bogatu trpezu za taj dan.

Obilazio sam prodajne centre pune šarenila i kupovao sve što bi preporučili i što sam mislio da je potrebno za tvoj dolazak.

I onda je došao i taj dan.

Došao je Božić, ja sam sate proveo gledajući vani u to svoje šarenilo, tu svoju raskoš, ne bilih Te ugledao kako im se diviš.

Nisam Te vidio.

Ne znam, možda moje šarenilo nije bilo dovoljno dobro za Tebe?

Onda sam iz prikrajka gledao onu kamaru darova pod borom, gledao sam hoćeš li doći i otvoriti barem jedan od njih.

Ne, vidio sam djeca su dolazila, otvarala kutije, ali Tvoj je ostao neotvoren, baš onaj na kojem sam napisao Tvoje Ime ostao je neotvoren, nitko ga nije dirao.

Servirao sam tu bogatu trpezu i sjeli smo blagovati.

Stavio sam stolicu više nadajući se kako ćeš nam se priključiti i sjesti sa mnom objedovati, ali, nema Te ni tu.

Kako je vrijeme odmicalo ja sam postajao sve nervozniji.

Kako to, Božić me zaobišao, a ja toliko truda učinio da Ga dočekam, da Ga obradujem, da Mu pokažem koliko mi je stalo do Njega.

Ja više od mjeseca kitio, stavljao lampice, kamaru para potrošio na poklone pod bor, drugu kamaru na trpezu, i nigdje gdje sam Mu se nadao na tim mjestima koja sam ja smatrao važnim, nisam Ga dočekao, nisam Ga našao.

Nadao sam se će doći, možda kasnije, kod mene, dok obiđe ostale, ali doći će, međutim, evo prođe i sv. Stjepan i sv. Ivan, a ja Ga ne dočekah.

Pitam Te Božiću, zašto si mene zaobišao?

Jesu li Ti moji ukrasi, moja rasvjeta, moje šarenilo bilo toliko loši  da se nisi udostojao doći i pogledati ih?

Jesu li moji darovi pod borom bili preskromni za Tvoja očekivanja pa nisi ni pogledao paket Tebi namijenjen?

Je li moja trpeza bila presiromašna, prejednostavna za Tebe pa se nisi udostojao ni sjesti na pripremljenu Ti stolicu?

Ne znam, a volio bih znati odgovore?

Volio bih znati gdje sam pogriješio?

U čemo sam to pogriješio pa Si me zaobišao?

Ili sam, zapravo, pogriješio u svemu?

Ili sam , možda, radio sasvim krive pripreme za Tvoj dolazak?

Možda od onoga previše šarenila i tih lampica koje sam uokolo nakinđurio, možda nisam ni primijetio kako Ti zapravo tražiš skrovitije mjesto, mjesto bez te raskoši?

Možda ja nisam ni primijetio da Tebe ne zanimaju ti darovi pod borom?

Možda si Ti očekivao od mene neke druge darove,  a ja to nisam primijetio?

Možda su ti darovi trebali u mome srcu, u mojoj duši, a ne pod borom?

Ali eto, ja sve što sam napravio bilo je vidljivo pod borom, oko kuće.

Ne bi Te ni za moju trpezu, koliko sam novca u nju uložio ne bi se reklo da je skromna, ali nisi došao i sjeo.

Ne, jer Ti si, možda, očekivao da sa mnom podijeliš tek komad toplog kruha i zalijemo čašom vode?

A ja se slomio i potrošio praveći te nepotrebne trpeze od čega se dobar dio bacio i nije iskoristio.

Dakle, Božiću, samo bih htio znati, jesam li ja radio krive  pripreme za Tvoj dolazak pa mi zato nisi došao?

Ili sam ja najgori od svih pa si samo mene zaobišao???