Dakle, da budem jasan do kraja, nikada i ni o kome nisam pisao i govorio kritički samo kritike radi, uvijek sam i uvijek ću pisati i govoriti kritički iz razloga ukazivanja na greške i poticanje na prestanak činjenja istih, a sasvim mi je svejedno o komu se radi, od političara do Pape i to je ono što nitko ne može promijeniti!!!

I da, uvijek govorim istinu, a istina boli one koji su u nepravdi!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Kako se bliži Božić, vrijeme kad se obitelji okupljaju i dolaze sa svih strana na ognjište gdje još nije vatra ugašena.

Sjetih se nedavnog razgovora uz kavu s jednim “vrlim političarem” koji pliva u svim političkim  vodama, od kada postoji, a postoji već dugo, rekao bih predugo, a u političkim vodama uspješno pliva već više od četiri desetljeća.

Uz kavu smo razgovarali, onako opušteno za onoga tko promatra sa strane, a zapravo je bio prilično napet, i teme su bile razne.

Pričali smo o svemu.

Oko puno toga se nismo slagali što je i logično, a eto, negdje bi i našli zajedničku.

Međutim, kad smo ušli u malo dublji, ozbiljniji razgovor i kad sam ga pitao što to rade od našega naroda, od Hrvata, Hrvata Rame pa i Hrvata općenito u BiH, pa i Hrvata u Hrvatskoj?

Pitao me je, kako to misliš?

Ja sam mu pokušao objasniti kako mislim, mada sam siguran da on to zna bolje od mene.

Mislim tako što od kad smo i službeno postali slobodan narod, i slobodna zemlja Hrvatska i slobodna zemlja BiH, iseljeno je više Hrvata nego pod onim zločinačkim sistemom partijsko obavještajnih struktura, čiji si i sam bio sluga.

Uz malo razmišljanja pa i očitog negodovanja, ipak je priznao da sam u pravu.

Ali, ono što nije, nije priznao krivnju!

Čak mu je bilo drago, što se vidjelo na njegovom izrazu lica, kad sam spomenu da su nadmašili sami sebe iz onoga sistema, jer i danas mahom vladaju oni iz onoga sistema, što je, vjerojatno, doživio kao “pohvalu” onoga sistema, iako on zna moj stav o tome sistemu, a on je apsolutno negativan, u svakome pogledu!!!

Nismo se složili, ali smo nastavili razgovor.

Pitam ga, kako je moguće danas, skoro trideset godina poslije rata da Hrvati, poglavito djeca hrvatskih branitelja i onih malo “hrvatskijih” Hrvata, sve teže dolaze do posla u ovim državama koje baštine hrvatstvo?

Pokušao me je zaskočiti jednom floskulom tih starih političara, u stilu pa što ti hoćeš, evo barem sada, što se tiče Federacije i ostalih nižih razina vlasti, sve pozicije koje pripadaju Hrvatima, popunjavaju Hrvati!

I onda sam ga upitao je li pod tik Hrvatima misliš i na Željka Komšića, i na razne “sejde i mirnese” koji popunjavaju klubove Hrvata, Miletića i slične koji su, ili Muslimani ili Jugoslaveni, je li i njih svrstavaš u strukturu Hrvata koji se popunili hrvatske pozicije???

Kako je moguće, nećemo ići daleko, ostanimo u Rami, poslove bez ikakvih problema, čak i bez čekanja, dobivaju djeca partijskih dužnosnika, a poglavito djeca dužnosnika ondašnjih službi sigurnosti?

Pitam ga, hoćeš li da ti nabrojim neke od tih?

Prekinuo me je, nemoj, nemoj molim te, otići ćeš predaleko!

U redu, u redu velim, znam da je to ono što vi ne volite čuti, ali to je istina, to je ta bolna istina koja se nama obija o glavu, to je ta istina koja naše potomke tjera u daleki svijet gdje će ostati, vjerojatno do kraja radnoga vijeka, a možda i zauvijek, jer tamo će zasnovati obitelji, djeca će se školovati i početi raditi, i Rama, BiH i Hrvatska gubi Hrvate za vjekove!!!

Jer, ako ste ih sada spremni otjerati, ne vidim nikakve mogućnosti  da ih sutra budete spremni prihvati natrag, uostalom, to pokazuju primjeri onih koje ste davno otjerali i koji se ne vraćaju, ili ako su se rijetki vratili, prevareni su pa su se opet vratili natrag!!!

Dakle, što je zapravo vaš cilj?

Ja znam odgovor koji ćete reći, boljitak Hrvata.

Ne gospodo, vaš cilj je boljitak vas, vas političkih jedinki koji parazitirate na hrvatskome biću, hrvatskome imenu, a koji samo se okoristite iz toga svega!!!

Eto, zato djeca moja i djeca mnogih hrvatskih branitelja nemaju šanse dobiti posao, ni u Rami ni šire, poglavito ne djeca onih koji nisu spremni zaradi toga posla biti nečiji dužnici cijeli život, nekome se klanjati, pa i ljubiti ruke za nešto što je trebalo biti!!!