Ima jedna izreka koja kaže, “teško će sit gladnoga razumjeti”, a u ovoj priči se može reći, Teško će progonitelji razumjeti progonjane!!!
Ivan Filipović.
Hrvatima ovih prostora nikada nije bilo lako.
Škrta zemlja koje nije bilo dovoljno davala je tek toliko da se preživi.
Ni toliko uvijek.
Snalazili su na razne načine, često puta i riskirajući vlastite živote samo da prehrane mnogobrojne obitelji!
Ni jedni upravitelji, bili okupatori ili domaći, nisu imali razumijevanja za napaćeni narod.
Njima je bilo jedino stalo da im uzmu onoliko koliko su odredili, a te odredbe su često puta bile nerealne!!!
Mnoge su herceg bosanske planine natopljene krvlju mučenika koji su pokušavali svoje proizvode odnijeti tamo gdje nisu uspijevali, i prodati ih kako bi namirili ono što oni nisu proizvodili.
Mnoga su djeca ostala sirotinja u tim pokušajima!
Mnogi su primorani otići tamo gdje je bilo više plodne zemlje, najčešće u Slavoniju, ali i u druga slična mjesta.
A mnogi su i od tamo bili primorani otići u svijet bijeli!!!
I danas nas prati ista sudbina.
Ovi drugi narodi koji žive u BiH su nas dobro počistili iz krajeva koje su oni držali pod kontrolom u ratu.
Tamo nas nema, ili vrlo malo!!!
Nije puno bolje ni tu gdje smo mi imali ratnu kontrolu!!!
I oni koji se, kao, brinu o nama nisu puno bolji od ovih drugih!!!
I dalje se tjera Hrvate na odlaske!!!
Možda nekim drugim sredstvima, ali ih se tjera!!!
I danas hapse one koji proizvedu vlastiti duhan i pokušaju ga prodati na slobodnom tržištu!!!
I danas “filanci” po raznim “klancima” prave barikade za one koji pokušaju prodati svoj duhan mimo akcizske mafije!!!
Dakle, drugo vrijeme ista sudbina!!!
I onda i danas te se ljude, paćenike, nazivalo raznim pogrdnim nazivima, šverceri, krijumčari, …
No, nikako ih nisu pokušali zvati Paćenici, Mučenici koji pokušavaju svoj znoj i muku pretvoriti u kruh svojim obiteljima!!!
Najgore od svega je to što su Hrvati svima tim upraviteljima bili sluge!!!
Još gore je što se i ne bunimo baš nešto!!!
Kao da nam je dobro?
A mi jadnici nikako shvatiti ili nas baš i nije briga što smo stalno nečije sluge.
A nikada, baš nikada, sluge nisu pisale i stvarale povijest, oni ju tek čitaju, napisanu po želji drugih, a nikako i nikada po istini i pravdi!!!
Poslušajte u prilogu propovijed koji sami analizirajte.