Fratri su dobrim dijelom zaslužni što su Hrvati, Katolici ostali i opstali kao takvi, na ovim prostorima, i to su oni fratri koji su živjeli sa svojim narodom i za svoj narod!!!
Međutim, postojale su i postoje one skupine ili pojedinci koji se kriju iza tog poziva i habita, i koji žive i rade samo za osobne materijalne interese i koristi!!!
Piše: Ivan Filipović
Poglavito se to odnosi na vrijeme turske okupacije Bosne, jer upravo su oni u to vrijeme pridonijeli očuvanju i vjere i nacije!!!
To je neosporno i Bogu hvala da smo ih imali.
Da njih nije bilo, tko zna što bi bilo i od nas?
Na sve sreću i danas postoje takvih fratri koji će sve učiniti kako bi sačuvali svoj narod i u narodu vjeru i naciju!!!
Apsolutno sam za takve fratre i sve bih učinio da ih bude s nama.
Međutim, na našu žalost, ima i onih negativnih strana, negativnih primjera, primjera podaništva, primjera prilagođavanja okupatorima i pristajanje uz one koji raspolažu novcem i moći!!!
Nikada, ali baš nikada, neću prihvatiti činjenicu da poglavar Franjevačkog Reda u Bosni, kleči pred okupatorom!!!
Klekne pred osvajača i moli ga za komadić papira koji ne znači apsolutno ništa!!!
Koji ništa dobroga nije donio nikome, osim onome koji je kleknuo!!!
Protiv takvih sam i s time se neću nikada složiti.
Uostalom, što njemu i sličnima nije poslužio primjer Svetoga Nikole Tavelića koji je otišao među njih, na njihov teren i propovijedao Kristov nauk, i tražio od njih da prihvate tu vjeru?
Njemu je, dakle, tamošnji vladar nudio prelazak na njegovu vjeru i da će biti privilegiran u svakom smislu i pogledu, da će biti odmah uz njega na njegovu dvoru.
Ne, Nikola je odbio, odbio je unatoč činjenici daje to odbijanje značilo smrt!!!
I to ne običnu smrt, nego mučenička, paćenička smrt!!!
Ali je Nikola odbio prilagoditi se.
Dakle, ondašnji poglavar Franjevačkog Reda, umjesto da postupi kao Nikola, on je kleknuo pred okupatora koji je okupirao njegovu zemlju, pobio njegove vladare, pobio njegov narod!!!
Kleknuo je pred okupatora koji je porobio njegovu zemlju i progoni i ponižava njegov narod, kleknuo je tražeći zrnce milostinje koju nikada nitko nije osjetio, osim možda njega samoga!!??
U isto vrijeme, to strašno vrijeme, toliki su fratri svoje živote dali, mučeni, ubijani, za vjeru, za narod!!!
Nisu se odrekli ni vjere ni naroda, radije su su izgubili život.
I nije ih spasilo to poniženje njihova šefa koji je klečao pred okupatorom!!!
Imamo sreću što još uvijek među fratrima ima takvih, koji su spremni, nadam se, i položiti svoj život za svoj narod, za svoju vjeru!!!
Ali na žalost, postoje i oni drugi koji su spremni prilagoditi se, kleknuti pred svakoga, bilo okupatora, bilo domaćeg vlastodršca, koji nude novac, moć i privilegije!!!
Takvi hodaju uz vlastodršce kud god treba i uljepšavaju im imidž, služe im kao pudlice koje će šutnuti čim im ne trebali više!!!