“Nešto je trulo u državi ramskoj”!!!


Priče u blagdanskom ozračju Dana općine i realnost svakidašnja nisu ni slične!!!


Piše: Ivan Filipović


Naslušali smo se hvalospjeva o neviđenom razvoju Rame, koji je zaista neviđen jer nitko ga ne vidi osim onih koji pričaju o tome!!!
Prvo ćemo krenuti od samog dana Dana općine, kojega bi aktualni vlastodršci rado promijenili.
Izmjestili bi ga tamo negdje Tvrtku iza leđa!!!
Ali eto, on je još tu, i biti će još dugo!!!
Što se tiče aktualnih režimlija, poglavito tog vrha, oni bi sutra promijenili Dan općine, ali, oni znaju da bi to bio njihov kraj, politički sigurno, a tko zna dalje!!!
Oni su svoju čvrstu političku suradnju s SDA-om učvrstili na toj temi i pariranju u odlučivanju i trošenju proračuna!
Međutim, da se tih nekoliko “prvih njuški” pita to bi se davno dogodilo, ali, to ne može dobiti većinu ni u O.V., a kamoli u narodu!!!
Dakle, uzalud vam trud trubači!!!
No, nemaju oni hrabrosti to reći partnerima, a još manje pokrenuti tu inicijativu!!!
U nedostatku hrabrosti to se i ne spominje u to vrijeme.
Ali se spominju, već godinama, pa i više od desetljeća iste priče, nabrajaju se isti projekti, iz godine u godinu.
A zapravo, ni jedan od tih projekata, osim možda mrtvačnice, nije završen.
To su, dakle, priče u nastavcima, sapunice.
I to tako ide godinama, narod Rame željan kruha i igara, uživa u tim scenarijima i tim igrokazima.
A kad prođe Dan općine, otvore oči i vide da je jedino ostalo sivilo svakodnevnice, sivilo koje nas prati već dugo, dugo!
Poslije tih “fešta” i raznih gozbi slijedi povlačenje.
Povlače se svi.
Domaći vlastodršci se povlače u svoje jazbine kovati planove kako pljačkati do sljedećeg Dana općine.
Lešinari koji su došli omastiti brk se povlače u svoje destinacije Hrvatske i BiH, ili po tim nekim samostanskim zidinama, zadovoljni “plijenom”!
A Ramljaci ostaju na svojim razmeđima!!!
Oni “sretnici” vraćaju se u fazu šutnje i klimanja glavom za ono malo crkavice što dobiju “gospodara”!
Ovaj drugi dio ostaje u neizvjesnosti, što će donijeti novi dan?
Hoće li im i drugo, treće, četvrto, peto dijete završiti negdje u bijelom svijetu, jer eto, njihovi roditelji , a samim time ni oni, nisu podobni ovome režimu, i kao takvi nemaju nikakvog izgleda da kruh svagdanji zarađuju tu u Rami, na svojoj rodnoj grudi!!!
One male, sitne prodane duše koje zadovoljstvo i utjehu nađu u tim sitnim “gospodarevim mrvicama”, čine sve moguće da sakupe što više tih “mrvica”, ne obazirući se na ponos i čast, jer častan i ponosan čovjek nikad sebi neće dozvoliti da moli za milost, za mrvice, nikoga, jer častan čovjek moli samo Boga!!!
I kleči samo pred Bogom, a ne pred bilo kakvim gangsterima i režimlijama koje sve gledaju kroz materijalno!!!

Eto, tako razdragani čekaju sljedeći dan općine, bez obzira kad ga odrede, da čuje ono što ne vide!!!


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.