Sve moje nade i očekivanja su netragom nestajala svakim novim danom!!!

Piše: Ivan Filipović

 

Prvih dana Ponos i Prkos je davao mi krila!

Vjerovao sam kako će zauvijek nestati s političke i društvene scene komunisti i obavještajci!

Međutim, svakim novim danom moj san i čežnja su postajali zaista samo san i čežnja, bez izgledne mogućnost za ostvarenje!!!

Kako je vrijeme odmicalo oni su jačali, a ja i mi smo revolucionari bez revolucije i pobjednici bez pobjede!!!

Ubrzo se vidjelo da je i kod nas rat neizbježan, rat ili kapitulacija bez borbe!

Počele su pripreme za obranu.

I u tim pripremama su uzeli maha!!!

Gurali su se gdje ne smiju, što je i dalo rezultate.

Mi smo opet bez kalkulacija ušli i u to, srcem i čistim namjerama, dok su oni i tu išli proračunato, s jasnim ciljevima!!!

Vrijeme je teklo, a s njim su se redale i nove spoznaje!

Dakle, vidjelo se na svakom koraku i u svakom segmentu da su devedesete umjesto demokracije i višestranačja donijele samo politička presvlačenja!!!

Evo, pogledajte sve izborne liste iz devedesete, svih stranaka i partije i usporedite ih s današnjim vlastodršcima, vidjet ćete preobrazbe mladih skojevaca i skojevki, ali starih komunjara u “desne Hrvate”!!!