18. 11. 1991. je izvršen najveći zločin nad Hrvatima poslije 1945. godine i Križnog puta!!!
Piše: Ivan Filipović
Toga dana učinjeno je neviđeno puno zla nad hrvatskim narodom!
Ubijen je Vukovar i ubijena je Škabrnja!!!
Ubijali si ih da nikad više ne ugledaju života, ali, i Vukovar i Škabrnja su ustali iz pepela, i poručili svojim ubojicama, EVO NAS, TU SMO, ŽIVI I PRKOSNI!!!
Fizički je nemoguće biti nazočan na oba mjesta u istom danu, ove sam godine odabrao Škabrnju, i otišao.
Tamo sam zatekao prizor koji oči vlaži, dušu rastužuje i srce para!!!
Došli su Hrvati u ogromnom broju, sa svih strana, odati počast, pokloniti se i pomoliti se za te nevine žrtve srpsko-četničke agresije potpomognute službenom vojsko države u raspadu, “JNA”.
O zvjerstvima ne bih jer sve je rečeno, o krivcima također jer ništa nije urađeno!
Iznijeti ću svoj dojam s tog sjećanja u Škabrnji.
Veličanstveno, kako i priliči takvim događajima, krenulo se s ulaza u Škabrnju, u koloni, dostojanstveno, s ratnim zastavama na čelu, i u koloni se došlo do spomenika kod masovne grobnice koja se nalazi iza škole, u kojoj su bile pokopane te žrtve.
Tu su zapaljene svijeće, položeni vijenci i održana kratka molitva, Opijelo, potom se otišlo pred crkvu, u crkvi je održana Misa za sve poginule, samo dio naroda je stao u crkvu, ostali smo bili vani i slušali Misu vani.
Poslije Mise je opet formirana kolona i krenulo se do križa i ploča s imenima pored groblja, tu su opet uslijedile ceremonije polaganja vijenaca, paljenje svijeća i opet molitva.
Dakle, rekli bi obavljeno ono sve što dolikuje i sljeduje na takvim prigodama.
Među svim tim silnim narodom vidio sam samo jednog Ramljaka, pozdravili se i ostatak vremena bili zajedno.
Kod križa i spomen ploča sam prišao gospodinu Marku Miljaniću, ratnom zapovjedniku obrane Škabrnje, pozdravio ga, upoznali se i napravili zajedničku fotografiju.
Dakle, moj stav je, moj odlazak u Škabrnju samo tim činom PUN POGODAK, jer takvog ČOVJEKA vrijedi sresti, upoznati i pozdraviti!!!
Taj čin je vrijedan truda odlaska u Škabrnju, a počast žrtvama je NEMJERLJIV!!!
Međutim, među velikim brojem Hrvata koji su došli istinski se pokloniti žrtvama, bilo je i onih “poslanih”, onih koji su to po nalogu, nečiji izaslanici, i takvi razočaraju, kao i uvijek!
Najveće razočarenje, mada nije i iznenađenje, je svakako taj famozni ministar zdravstva, taj Beroš!
Ministar diktator koji uz pomoć ministra policije i jednu liječnicu čine troglavog diktatora nad HRVATIMA!!!
Jedni za njega kažu da je mason, što je sasvim nebitno, on je pokazao da je NULA OD ČOVJEKA!!!
Za tog drugog ministra neki kažu da je udbaš, i to je nevažno, i on je pokazao da je NULA OD ČOVJEKA!!!
Ta liječnica je, neki kažu, spasila mnoge živote u ratnom Sarajevu, možda, ali u ovoj priči uništava mnoge živote u SLOBODNOJ HRVATSKOJ, i stoga je NULA OD ŽENE!!!
Ostanimo u Škabrnji gdje taj ministar zdravstva, izaslanik šefa Vlade, i navodni mason, i stvarna NULA OD ČOVJEKA, pokazao da je ono krajnje ljudsko dno, odbijanjem biti u crkvi za vrijeme Mise jer se ne sprovode te njegove famozne “mjere”, ta DIKTATURA!!!
Župnik ga pitao čega se boji, ako je cijepljen, ako ima masku, a to sve skupa “čuva od zaraze”, ili se boji te nametnute diktature?
To je čin koji ga ogolio do kosti!
Njega i te njemu slične koji vrše diktaturu nad Hrvatima, njih ne zanima ni Hrvatska ni Hrvati, njih samo zanimaju njihove čvrste pozicije, a diktatura učvršćuje pozicije!!!
Stoga se u tim njihovim bolesnim glavama rađaju neke nove “mjere” koje ničemu ne služe osim njihovoj opstojnosti na tim pozicijama!!!
I pazite, koliki bolesnik u glavi moraš biti, i jadnik i u srcu i u duši, koristeći tu tužnu obljetnicu za javno pokazivanje koliki si kreten!!!
To uspijeva rijetkima.
Međutim, ta ekipa što se blamiraju od Vukovara do Škabrnje, ti izaslanici i oni čiji su izaslanici, nisu bili sudionici obrane Hrvatske, nisu bili tu, nisu bili čak ni za Hrvatsku, mnogima je bilo svejedno kako se država zove, mnogi su bili na suprotnoj strani, ali eto, dočekaše vrijeme svoje diktature!!!