Pitanje svih pitanja , poglavito u ovo naše vrijeme, je moramo li se mrziti???
Piše: Ivan Filipović
Pod pojam mržnje ide mržnja svake vrste, mržnja između nacija, između naroda, a onda i mržnja unutar nacija i naroda, ali ovdje ćemo se bazirati na mržnju između nacija.
Za primjer ću uzeti ove naše dvije nacije koje žive u Rami, Hrvate i Muslimane.
Ima li potrebe za mržnjom i je li ona neminovna, i što nam ona zapravo donosi, a što uzima?
Vratimo li se u ona turska vremena, okupatorska, kad su barbari s istoka došli i okupirali ove prostore, tada je bio nekakav vrhunac mržnje između te dvije nacije.
Ovdje su okupatori na sve načine isticali i naglašavali svoju dominaciju nad domicilnim stanovništvom, poglavito nad hrvatskim, katoličkim pukom!
Tu su rađene gnusne stvari, strašne stvari, od prisiljavanja na promjenu vjere i nacije, oduzimanja imovine, čak oduzimanja i života, te famozne “prva bračne noći”, i tako puno sličnih stvari koje samo bolesnim umovima mogu pasti na pamet!
Ali je bilo i pozitivnih primjera.
Oba primjera ću navesti iz Rame, i pozitivne i negativne.
Negativan primjer,jedan od mnogih ali nekako najpoznatiji, je primjer bega Kopčića s Kupresa koji je silo htio Divu Grabovčevu sebi za ženu!!!
Diva je to odbila iz jasnih razloga i rekla mu da je ona kršćanka i da joj vjera ne dozvoljava brak s njim, unatoč njegovoj ljepoti i bogatstvu, i svemu ostalom!
Međutim, taj siledžija nije prihvaćao niti njezine riječi niti njezine činjenice, a ni njezine osjećaje, on je silom htio dokazati tko je on tu, da je on tu “vladar”, a da je ona tek obična robinja koja se mora povinovati svim njegovim željama pa i toj!!!
Naravno, ishod znamo svi, ona je to platila glavom, svojim životom, nije ni po cijenu života pristala na to i platila je to životom!!!
U istoj priči postoji suprotnost.
Divin otac je bio prijatelj sa Arslan-agom, drugim Turčinom iz susjedstva, čak i kumovi, koji je pokušao zaštiti Divu od tog siledžije ustupivši ocu njezinu svoju planinu, ali ni to nije pomoglo jer taj siledžija je uz pomoć nekih drugih sluga, pravoslavnih, pronašao Divu i ubio je pošto je odbila ići s njim!
Taj Arslan-aga uzima pravdu u svoje ruke i ubija tog siledžiju, osvetivši Divu, Hrvaticu, Katolkinju koja je odbila bega da mu bude žena!!!
U jednom primjeru, na jednom mikro lokalitetu, između dva naroda, dva potpuno suprotna primjera, dobrote s jedne strane i zloće s druge strane!!!
Dakle, ovo je primjer da je sve moguće, e sad je na nama hoćemo li mi biti kao taj zlotvor i ubojica Kopčić-beg ili ćemo biti poput Arslan-age koji je i svoj život založio spašavajući Divu???
Ovo je primjer da i u najcrnja, najgora vremena, mada ni ova naša današnja nisu nešto za pohvaliti, postoji riješenje, riješenje koje može služiti na čast i ponos tim različitostima!!!