Slušajući one neke koji urliču “Zagreb je naš”, i poznajući događanja u Zagrebu 1945., apsolutno su u pravu!!!
Piše: Ivan Filipović
Zagreb je glavni grad Hrvatske, ali je samo na papiru prijestolnica Hrvata!
Zagreb je 1945. godine “oslobođen” od Hrvata i od svih drugih koji su Zagreb i Hrvatsku smatrali svojim gradom i svojom Domovinom!
Dakle, tada je krvavi bravar sa svojim šumljacima naselio Zagreb, poubijao je Zagrepčane, Hrvate, Židove i ostale koji su tu živjeli i koji su voljeli svoj grad i svoju Domovinu i naselio je te koji su pristigli sa svih bosansko-hrvatskih brda i planina, koji su u Zagreb ušli jašući ili u opancima i koji su dobili slobodu da mogu sebi odabrati životni prostor, ako tamo netko živi da su ga slobodni ukloniti i zaposjesti “ratni plijen”, i to su mahom i činili!!!
I zato je u Zagrebu ovako kako je, i ovi što danas urliču “Zagreb je naš” su potomci tih “osloboditelja iz 1945., i zato se oni ovako grčevito bore za Zagreb!!!
Tada je poremećena “krvna slika” i etička struktura Zagreba koja se nikad više oporaviti neće!!!
Taj period vladavine krvavog bravara je nudio pogodnosti i doseljavao sve te godine razne “trofazne”, “monofazne” ali vjerne i odane njemu i sistemu i davao im poslove i životne prostore!!!
Dakle, krajem osamdesetih kad su se već nazirale promjene i tada je se sva obavještajna bagra sa prostora dobrog dijela BiH i Hrvatske preselila u Zagreb jer su im ponudili zaštitu i sigurnost slično kao krvavi bravar 1945.!
Sva obavještajna klika koja je radila krvave stvari i “krvave pirove” nad Hrvatima i ostalim ne sklonim sistemu našla je utočište u Zagrebu!!!
Početkom rata su i oni što još nisu bili otišli, izbjegli u, kako su ga oni zvali “grad nade”, jer tamo su uvijek mogli računati na siguran smještaj i utočište, a poslove su dobivali u firma kao Zet, Vjesnik, Tisak,.., ovisno od razine obrazovanja!
Poslije Domovinskog rata velika većina oficira “JNA” koji su ratovali protiv Hrvatske iskoristili su amnestiju, iskoristili su trenutak i priliku, vratili se u Zagreb u svoje bivše stanove, dobili mirovine, odličja, ordenje, “zasluge” i status “zaslužnih građana”, a oni koji su ginuli za Hrvatsku poput zagrebačkih branitelja koji su otišli braniti Vukovar i ostala napadnuta mjesta u Hrvatskoj su i danas osporavani, i danas nisu dobro došli u Zagreb, najzorniji primjer je HOS-ovac Crvenkapa kojemu te pobrojane strukture ni danas ne daju mira u njegovoj rodnoj Dubravi, uništavaju mu spomenik i ne daju mu u miru počivati u zemlji u kojoj je rođen i za koju je život dao u cvijetu mladosti!!??
Eto takav je Zagreb, na žalost svih Hrvata!!!