Piše: Ivan Filipović

 

Kroz čitavo vrijeme Domovinskog rata Rama je prošla krvava i izranjavanja!!!

Tukli su nas sa svih strana!

Ubijali nas iz svih pravaca!

Krv je ramska potocima tekla!

Sprovodi su bili česta pojava!U te tri krvave godine, 1992., 1993. i 1994., Rama je proživjela GOLGOTU!

Sve smo preživjeli, istina ne svi, i nismo izgubili ni pedlja  branjenog prostora!

Tukli i jedni i drugi!

I oni sa sjevero-zapada, i oni sa istoka.

Ali postoji jedna tužna i zanimljiva činjenica o kojoj svi šute.

Naime, radi se o tome da su u sve te tri krvave godine postojala, ali baš u sve tri godine, kad nismo imali žrtava ni od jednih ni od drugih.

Kad su mirovali i “četnici” i “balije”.

Bili su to drugi i treći mjeseci, veljača i ožujak, svih tih ratnih godina!?!?

Unatoč činjenici da su mirovali i “četnici” i “balije”, mi smo imali žrtava!??

U veljači 1993. ubijeni su Dragan Baketarić Buco i Mirko Beljo Mitar.

U veljači 1994. su ubijeni Vlado Marić Cela i Vlado Mijatović.

Prva dva su ubijena u Uskoplju, a druga dva u Prozoru!??

U ožujku 1993. na Ometalima je ubijen Mijo Kovačević Čare, a u Prozoru Pero Vidović Peša.

Dakle, svi su oni Hrvati, i svi su ubijeni od HRVATSKE RUKE!!!

Nisu ih ubili ni “četnici” ni “balije”!

Sve ove smrti su ovijene VELOM TAJNE!

Neke su imale i sudski epilog, ali ne pravi počinitelji!!!

Mnogima odgovara ovako!

Neka ostane kako je!

A ISTINA, ma koga ona još zanima???

Puno toga znaju istinski “gospodari života i smrti” toga vremena, obavještajci!!!

Ali, i njima odgovara ovako!

Oni uživaju u “zasluženim” mirovinama, privilegijama, dok njihova IZVJEŠĆA i danas mnogim ratnicima vise iznad glava, kao GILJOTINA, pitanje je samo kad će ju netko pustiti da padne na te ucijenjene glave???

Pitanje koje upućujem svima je, jesmo li mi Hrvati zaista takvi da kad nemamo neprijatelja sa strane, sami sebi postajemo neprijatelji???