Tko sumnja u ove tvrdnje neka pogleda film Lisice, autora Krste Papića.

Piše: Ivan Filipović

Radnja filma se odvija 1948. godine negdje u Dalmatinskom zaleđu.

Ova izolacija čovjeka natjera da na razne načine ubije vrijeme.

U izobilju slobodnog vremena ponovno sam našao i pogledao film Krste Papića, Lisice.

Radnja filma se odvija 1948. godine, u vrijeme kad je “revolucija” jela vlastitu djecu!!!

Padali su i narodni heroji, i svi koji bi spomenuli Staljina.

OZNINA trojka Špiro, Krešo i Ćazim su hapsili sve za koje su dobili nalog.

Dvije stvari su meni posebno interesantne.

Prvo, koliko malo narodu treba da herojima u koje su se još jučer kleli i klicali im, pljunu u lice!!!

Andrija, heroj toga kraja kojemu su svi klicali, u trenutku kada ga OZNA hapsi prestaje biti heroj i postaje izdajnik, izrod, i svi ga preziru!??

Drugo, sudbina uhapšenih, svima se gubi trag tamo gdje Špiro ide dalje na biciklu, a Krešo i Ćazim skreću s puta i idu prema nekoj jami gdje su završavali svi uhapšeni!!!

Taj film me je jako podsjetio na ovu našu hrvatsku pa i ramsku stvarnost!

Sve je isto kao i tada.

Osim što sadašnji “oznaši”, sadašnje špire, kreše i ćazimi ne idu po kućama i ne hapse!

Dakle, princip je isti, sve drugo su nijanse.

I kod nas Hrvata, kod nas u Rami je isto!

I kod nas oni kojima su se svi klanjali i tepali im, sad su negdje u izbjeglištvu!!!

A narod koji im je još jučer klicao imena, danas ih već zaboravlja ili ih gleda kao “obilježene”!??

U oba slučaja, i u tom filmu i danas kod nas u Rami se radi o našem hrvatskom narodu!

O ondašnjim i ovdašnjim herojima koji postadoše krivi!

O principu i načinu izdaje i predaje!!!

Uostalom pogledajte film! Vrijedi ga pogledati!!!