Piše: Ivan Filipović

Gledajući film Konjanik, čija se radnja događa u vrijeme Mletačke Republike i tursko carstva, na ovim našim prostorima, samo se jedan zaključak nameće.
I tada, i Dubrovačka Republika, i Mletačka Republika, i Turska, i Austro-Ugarska, sve su trgovale.
Trgovalo se robom, ljudima, ljudskim sudbinama, ljudskim životima!
Dakle, ni jedan od tih sistema, ni jedna od tih država, carstava, nije bio ne potkupljiv!
Svi su trgovali!
Običan ljudski život i ljudska sudbina nije im značila ništa!
Najočitiji primjer je Lejla, kćerka Džaferbega duvanjskoga, koja je zbog ljubavi promijenila vjeru, prešla na kršćanstvo.
Ali ju je njezin babo Džaferbeg zbog svoje prevelike pohlepe dao pogubiti, dao da ju se ubije!?!?
E, tako je i danas!
S nama trguju!
S nama i našim sudbinama, običnog malog Hrvata, običnog malog čovjeka bilo koje vjere i nacije!!!
I danas postoje “naši dubrovčani”!
“Naši Duždovi”!
“Naši begovi”!
Koji trguju s našim životima!
Svi smo mi “Lejle” na određen način!
Koliko smo mi toga svjesni?
Koliko mi to hoćemo prihvatiti?
To je druga priča.
Ali to je činjenica od koje se ne može pobjeći i od koje ne treba bježati!!!