Piše: Ivan Filipović
Imam tri želje, a mogle bi sve tri stati u jednu, a pošto smo mi država tri naroda tako su i tri želje.
Dakle, volio bih živjeti u državi u kojoj ja Hrvat mogu bez problema živjeti u susjedstvu Srba i Muslimana.
Ali tako živjeti da ne namećemo jedan drugome ništa.
Da svatko od nas živi svoj život, živi svoju naciju, živi svoju vjeru, živi svoja uvjerenja, onako kako on misli da mu je najbolje.
S tim da takav način njegova života, i prakticiranje vjere i nacije ne ugrožava nikoga oko njega.
Dakle, želja mi je vidjeti ta tri naroda koja žive u BiH kako u miru i poštovanju žive jedan pored drugoga.
Bez namjere jednih, drugih ili trećih petljati se u živote onih drugih.
Dakle, sve što želim sebi kao Hrvatu isto želim i onome do mene Muslimanu, i onome do mene Srbinu, da živi na svojoj djedovini, u svojoj Domovini.
Da uživa u svojoj naciji, u svojoj vjeri.
Da se poštujemo susjedski.
Da se pozdravljamo.
Da se ne mrzimo bez razloga i potrebe.
Da se družimo kad je god moguće, pa i kod obiteljskih i vjerskih prigoda.
Da živimo jedni pored drugih bez namjere da se petljamo u tuđe živote.
Da poštujemo tuđe običaje i vjere bez petljanja i određivanja pravila.
Ja sam iskreni zagovornik života u svojoj vjeri i naciji!
Dakle, nisam pobornik bračnih miješanja tih vjera i nacija!
Ovo iskreno govorim!
Iskreno do srži!!!
Nisam pobornik tih miješanja.
Ali, ako se dogode ja ih neću ni osuditi, ali bih ja volio da se meni i mojoj obitelji to ne dogodi!!!
Međutim, nemoguće je to zabraniti.
Ali je tako jednostavno izbjeći sva ova prepucavanja.
Rat mi nismo željeli ni htjeli, rat nam je nametnut, to je jasno svakome tko hoće pogledati istini u oči!
Ali, što je tu je, on nas je dodatno podijelio.
On je ubacio među nas mržnju koju je teško ukloniti.
Počinjena su mnoga teška nedjela koja se teško mogu i oprostiti, zaboraviti se ne mogu nikako!!!
A malo nam treba!
Tako malo nam treba!
Ne pada mi na pamet kao Hrvatu poći u muslimanska sela i njima određivati njihova pravila života!
Ne pada mi na pamet kao katoliku uređivati vjerski život onih oko mene, pravoslavaca ili muslimana!
Ja kao katolik tražim da u miru i bez straha uživam i prakticiram svoju vjeru onako kako su me učili moji stari, kako su me učili moji vjero-učitelji, kako me uči vjera, bez namjera da sugeriram drugima bilo što, drži se svojih pravila koja ti je netko ostavio.
I to bi bila sva mudrost ovoga svijeta.
Toga se držati i nema više problema!
Nema ratova!
Dakle, u svome selu, u svome sokaku, u svojoj kući, radi po svome.
Onima oko sebe koji se razlikuju po vjeri i naciji pusti neka uređuju svoj život.
Ponašati se pristojno i normalno, pozdraviti, ne vrijeđati, držati se one Biblijske; ” ne čini drugima što ti nije drago da ti se učini”!
I problema biti neće!
To bih žarko želio vidjeti.
Međutim, sudeći po situaciji, globalnoj, pa i lokalnoj, to je teško ostvarivo!??
Jer oni drugi, jači, kamatari duša, mešetari ljudskih sudbina, oni koji su uzeli sve u svoje ruke, teško to puštaju.
Kad se netko dočepa moći, vlasti, novca, onda se to teško pušta, pa i pod cijenu uvođenja naroda u ratove, to se ne pušta!!!