Poruka naših umrlih predaka.

Piše: Ivan Filipović

Dragi naši, mi već dugo nismo među živima.
Otišli smo na razne načine.
Jedni smo poginuli od Turaka.
Drugi smo stradali od Austro-Ugara.
Treći smo ubijeni od žandara.
Četvrti smo zaklani od četnika.
Peti smo pobijeni od komunista.
I tako redom….
Neki smo i umrli prirodnom smrću.
Sva naša stradanja, patnje i smrti su različita, ali sva s jednakom boli!!!
Sva naša stradanja imaju nešto zajedničko.
To zajedničko je da je poslije svakog našeg stradanja ostao život u Rami.
Svaki život je različit, ispunjen mnoštvom različitosti, ali svi životi imaju jednu sastavnicu koja ih povezuje, a to je smrt!
Svaki život, ma kakav i koliki bio, završava smrću!
Postoji puno načina kako umrijeti, ali rezultat svakog načina je prestanak života.
Mi vjerujemo kako su naše smrti ostavile nove živote, i stoga vam šaljemo ovu poruku.
Dragi naši, mi smo umrli, ali mi smo umrli da biste vi mogli živjeti.
Stoga, i vi gledajte da iza sebe ostavite život.
Tu, u našoj Rami.
Da ne dozvolite da poslije vaše smrti ne bude više “nas” u Rami!!!

Evo, za kraj šaljemo poruku hrvatskim kćerima i sinovima; ” Ako Vam je težak Stijeg Čestitosti, gurnite  ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati, vaši pradjedovi”!!!

Eto, u tom kontekstu vam želimo svako dobro u Velikom tjednu, tjednu krvavog znoja, muke i smrti Isusa Krista, ali i tjednu Isusova uskrsnuća i pobjede nad smrti!!!

Možda bi ovo vrijeme moglo biti i vrijeme našega uskrsnuća iz vlastitih grijeha i slabosti, i koraku u novi i bolji život???