Piše: Ivan Filipović
Naravno, svatko ima pravo na mišljenje i stav, tako i ja imam se pravo ne slagati s ovim stavom.
Ja bih postavio jedno pitanje koje bi rasvijetlilo puno toga, a ono glasi; ima li desnica budućnost u Hrvatskoj???
Odgovor na ovo pitanje je kratak i jasan, nema
E sad, obrazloženje može biti i dugo i široko.
Dakle, početkom devedesetih kad su se već u Europi slutile političke promjene, kad se već nazirao pad komunizma, pad Berlinskog zida, kad su zapuhali neki novi politički vjetrovi ovim prostorima, istina, ne baš onakvi kakve smo mi, ili barem ja želio, jer to su bili, uglavnom, vjetrovi liberalne demokracije.
Već tada su hrvatski komunisti i njihove obavještajne službe pripremile teren za zadržavanje vlasti obučeni u neka nova odijela i s nekim novim nazivima političkih opcija.
To se tako i dogodilo, dakle, glavnina komunista, udbaša, kosovaca, prelazi u HDZ i zauzimaju sve ključne pozicije u stranci, ali baš sve.
Poslije dobivenih izbora preuzimaju i sve ostale pozicije u državi, i u zakonodavnoj, i u izvršnoj i u zakonodavnoj vlasti.
Dakle, ništa se promijenilo nije osim naziva vladajuće stranke, prije je bio SKH tada je nastao HDZ, ljudi su ostali isti. Istina, u to vrijeme su se pojavljivale i pojedine desnije opcije, neke su ignorirane, neke politički gušene, a neke čak i u krvi gušene!!!
Najradikalniji desničari ili ljudi koji su zaista bili hrvatski suverenisti su jednostavno ubijeni.
Ubijeni su jer su bili prijetnja za sve one koji su nastavili vladati pod nazivom nove političke opcije.
Kad kažem ubijeni su, konkretno mislim na Antu Paradžika, jer Ante je u svojim govorima bio direktan, jasan i otvoren i najavljivao je što ih čeka kad on preuzme vlast, i naravno, oni su sve učinili da do toga ne dođe, Antu su ubili, a onda su nekim kompromitiranim likovima dozvolili da na kapaljku vode tu Antinu stranku, a zapravo su nad njom imali apsolutnu kontrolu.
I to je tako tavorilo, malo se galamilo stvarajući imidž opasnih momaka koji su u stvari bili obične galamdžije.
Mnogi su ubijeni pod nikad ne razjašnjenim okolnostima, mnogi revolucionari i rodoljubi koji su htjeli slobodnu Hrvatsku, bez korupcije i bez komunista, bez udbaša i bez kosovaca.
I oni su, mnogi, imali sudbinu Ante Paradžika, ubijeni su.
Najpoznatiji među njima je Miro Barešić.
Mirko kojemu udba nije došla glave u egzilu, došla mu je u Hrvatskoj!!!
Gurnuli su ga u već pripremljenu smrt koju su mu oni pripremili preko svojih kilera koji su bili u najzvučnijim desnim opcijama, HOP-u!??
Dakle, jedan Nikola Štedul koji je preživio mnoge udbine torture pa i sam atentat, udomio je u svome HOP-u kilere, ubojice revolucionara.
Na jedan moj upit u jednom slučajnom susretu, Nikola, kako ste to dozvolili, Vi ste ginuli za ovu stvar, takvi su vas proganjali, pucali u Vas, niste im pali u ruke u egzilu, vratili ste se u Domovinu i pali ste?
Odgovor je bio; nisam imao izbora, rečeno mi je, gore si nam izmakao, ovdje nećeš izmaknuti, ne prihvatiš li naše uvjete, to će biti tvoj kraj!!!
Dakle, dolaskom 2000. i povratkom na vlast starih komunista SKH-SDP, onih što su ostali vjerni partiji i Jugoslaviji, a zapravo nisu ništa veći komunisti od onih što su presvukli odjela, pomeli su i ono malo hrvatskih kadrova što je uspostavljeno, poglavito u vojsci i službama, kao i u medijima.
Dolaskom Sanadera na vlast koji je mogao s HSP-om napraviti komotnu većinu, ali nije i uveo je SDSS u vlast, počeli su crni dani za hrvatsku desnicu.
Desetak i nešto godina je tavorilo tako bez neke ozbiljnije desne opcije jer je Đapić ubio u HSP-u sve pravaško.
U zadnje vrijeme se počele pojavljivati na političkom obzorju hrvatske neke nove desne političke opcije.
Zanimljivo je da su većina tih desnih političkih pokušaja zapravo jedini medijski prostor imali u Bujici.
Još zanimljivije je što je sve te pojedince iz tih mnogih političkih pokušaja voditelj Bujice , u jednom trenutku, dizao u zvijezde, dizao ih u neslućene visine, davao im prostor, izmišljao hvalospjeve o njima da bi u nekom drugom trenutku, za kratko vrijeme, te iste ljude pljuvao i nazivao ih najpogrdnijim imenima!!!
I evo, tako radi i dan danas.
Jedini kojemu ne smije raditi je Mario Radić, on mu je gazda koji ga drži na plaći, inače mu je specijalnost prekidanje gostiju, bez obzira na temu i status gostiju, upada u riječ, otima, ali, kad dođe gazda nema prekidanja, zausti on pitati nešto ali Radić i dalje govori, a on ostane otvorenih usta!!!
Dakle, što želim kazati?
Želim kazati, od kad su se komunisti prestali baviti uništavanjem desnih opcija u Hrvatskoj, to je preuzela Bujica!!!
Iste ljude kovati u zvijezde, potom ih bacati u blato, to mogu samo plaćenici ili ljudi bez morala!!!
Zapravo, koju god opciju je forsirala Bujica, izgubila je i raspala se!!!
Rezime, kad desnica nema onih izvornih neprijatelja u vidu komunista, udbaša, kosovaca, ili kad ih je manje, onda se pojave te nekakve osobe, da ne kažem upitna morala, ali sasvim sigurno upitnih namjera, i pogaze tek niklo desno sjeme.
Jedino što možemo konstatirati da nama Hrvatima pored nas samih, ovakvih kakvi jesmo, ne trebaju dušmani sa strane, dovoljni smo sami sebi!!!
Dakle, desnici u Hrvata su najveća prijetnja ti navodni desni mediji i novinari!!!