Možeš ubiti Hrvata koliko želiš i nećeš odgovarati za to!!!
Piše: Ivan Filipović
U selima oko Travnika te 1993. godine dovoljno je bilo biti Hrvat da te bez ikakve kazne mogu ubiti mudžahedini ili domaći Muslimani, jer su smetali samo što su Hrvati!!!
Evo popisa strijeljanih Hrvata travničkog područja za čiju smrt nitko nije odgovarao, a u Hagu su tvrdili da su mudžahedini izmišljotina Hrvata u Središnjoj Bosni!!!
Streljani na Bikošima 8. Lipnja 1993!
JAKOV IVE TAVIĆ 1970-1993
MIJO IVE TAVIĆ 1962-1993
STIPO PERE TAVIĆ 1972-1993
IVO JOZE VOLIĆ 1953-993
ANTO FRANJF BALTA 1959-1993
JOZO FRANJE BALTA 1971-1933
NIKICA FRANJE BALTA 1968-1993
LUKA MATE BALTA 1969-1993
IVO NIKE BALTA 1964-1993
SLAVKO MIJE KRAMAR 1967-1993
ANA DRAGE PRANEŠ 1973-1993
ANTO MIJE MATIĆ 1956-1993
DALIBOR STIPE JANKOVIĆ 1973-1993
STIPO FRANJE JANKOVIĆ 1949-1993
BOJAN ZVONKE BARAĆ 1971-1993
DAVOR ZVONKE BARAĆ 1976-1993
PREDRAG KAZIMIRA PUŠELJA 1972-1993
SREĆO FRANJE BOBAŠ 1963-1993
GORAN NIKE BOBAŠ 1972-1993
NIKO PERE BOBAŠ 1937-1993
SLAVKO FABIJANA BOBAŠ 1946-1993
PERO MIJE BOBAŠ 1970-1993
TIHOMIR DRAGE PEŠA 1976-1993
LJUBOMIR BORIŠE PUŠELJA 1956-1993
TOMO STIPE PUŠELJA 1930-1993
Tog istog dana ubijeni su još:
FRANJO VINKA PUŠELJA 1961-1993
BOŽO ANTE DJAKOVIĆ 1965-1993
FRANJO ANDRIJE JOKIĆ 1930-1993
MATO IVE KRAMAR 1960-1993
DRAGAN NIKE JURČEVIĆ 1970-1993
FRANJO NIKE MARTINOVIĆ 1960-1993 FRANJO MIJE PUŠELJA 1971-1993
MARA BALTA 1936-1993
LJUBA ČEKO 1934-1993
JOZ0 PRANJEŠ 1908-1993
SLAVKO MIJE JURIĆ 1958-1993
ANTO DRAGUNA JURIĆ 1962-1992
IVO IVE JURIĆ 1974-1993
ANTO JAKOVA TAVIĆ 1940-1993
MIROSLAV PERE TAVIĆ 1974-1993
DRAGUTIN JAKOVA TAVIĆ 1950-1993
MARIJAN PERE KRAMAR 1971-1992
IVICA FERDINAND MARTINOVIĆ 1977-1993
FILIP BALTA 1961-1993
Hrvati strijeljani na Bikošima bili su podrijetlom iz hrvatskih sela oko Travnika. Maljine, Pode, Postinje, Orašac. Njihove i kuće njihovih obitelji su nakon 8. lipnja 1993. godine opljačkane i zapaljene. Obitelji žrtva u pohodu tzv. Armije BiH i mudžahedina nisu uspjele spasiti ni privatne obiteljske uspomene, a tako očito ni foto-albume. Hrvati se u ta sela nisu vratili. U medijskom Sarajevu sigurno postoje oni koji to smatraju “zločinačkom politikom ekstremista iz HVO-a”, jer, tko se ne bi vratio ponovno živjeti u okruženje gdje su tragovi mudžahedinskog terora vidljivi i dan danas? Nakon što su pripadnici tzv. Armije BiH krenuli u “oslobađanje” hrvatskih sela Maljine, Pode i Postinje od “ekstremnog dijela HVO-a”, u tom, gotovo pa nadljudskom činu spašavanja odlučili su zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile osloboditi odvođenjem u logoru pod upravom mudžahedina u susjednom bošnjačko-muslimanskom selu Mehurić. O tome kako je sigurno bilo lijepo u logoru u Mehuriću, hrvatski logoraši su govorili kako su tamo odvedeni prisilno, dok su “osloboditelji” govorili da su išli dobrovoljno. Pa tko uz povike “Allahu Ekber i Tekbir” nakon što vidi da mu kuća gori ne bi otišao na dobrovoljno izgladnjivanje i premlaćivanje! Nakon 25 godina od strijeljanja Hrvata na Bikošima nadomak Travnika jučer su DNK analizom identificirani posmrtni ostatci 18 od ukupno 39 žrtava.
Pronađeni su dijelovi kostiju, ali još uvijek nijedno kompletno tijelo. Osim što još uvijek nema kompletnih posmrtnih ostataka svih žrtava zločina na Bikošima, pred Sudom BiH nema presuda, odnosno, nema ni optužnice. Haaški tribunal utvrdio je kako su “mudžahedini izmišljotina srednjobosanskog HVO-a” i kako generali tzv. Armije BiH koju su bili optuženi za zločin na Bikošima, nisu imali kontrolu nad mudžahedinima. Bikoši su još jedna u nizu masovnih grobnica koje je bošnjačka Armija BiH ostavila iza svog „osloboditeljskog pohoda u Središnjoj Bosni“. U prosekturi travničkog groblja “Prahulje” jučer su putem DNK-a analize identificirani posmrtni ostatci 18 Hrvata strijeljanih 8. lipnja 1993. godine u mjestu Bikoši nadomak Travnika. Sve je to prošlo mirno i tiho – bez osobite pažnje u sarajevskim medijima osim nekoliko objava agencijske vijesti kako je riječ o “žrtvama proteklog rata”.