Je li zaista čovjek treba umrijeti da bi mu se shvatile njegove vrijednosti i priznale zasluge???
Piše: Ivan Filipović
Ili je to vrijeme pretjeranog licemjerja???
To se pitanje nameće gledajući ispraćaje pojedinih zaslužnih ljudi iz različitih životnih sfera.
Dakle, oni koji su mogli za života tih ljudi učiniti puno više da ti ljudi žive životom dostojnim, prije svega čovjeka, a onda i zasluženoga za puno toga, nisu ništa učinili!
A eto, kad dođe trenutak opraštanja, onda imaju puno toga za reći!!!
Ili još gora varijanta, oni koji su dobrim dijelom, ili barem jednim dijelom, zaslužni što su ti pojedinci proganjani, imaju obraza doći, pojaviti se na tim zadnjim ispraćajima, istina, dođu kao zadnji “puvonjci”, ušuljaju se oborene glave, ali eto, tu su!!!
Je li to u njima savjest progovara ili ne znam što, ali eto, dovukli su se!!!
I najgore od svega je što oni koji su danas na pozicijama gdje upravljaju raznim resorima koje su im, između ostalog, osigurali i oni koje ispraćaju u tome trenutku, dođu reda radi, tek da se pojave, a za života nisu učinili ništa da ti ljudi barem dostojno žive, da se ne moraju kriti i bježati!!!
Razumljivo je kad kriv čovjek bježi i pokušava se sakriti od odgovornosti, ali je nerazumljivo, neshvatljivo i neljudski kad ljudi koji nisu počinili nikakve grijehe budu natjerani na bježanje zbog nekih lažnih optužnica, lažnih svjedoka, lažnih ljudi, lažnih morala!!!
E to je ono što boli svakog normalnog čovjeka.
Međutim, to traje dan, dva, i to prođe, sve se vrati u kolotečinu, pokojne ukopamo i to je to.
Oni i dalje nastavljaju u svome ritmu, u ritmu izdaje, prodaje, nebrige, nepoštovanja, usput glumeći i dušobrižnike i one koji “vode brigu” i o narodu kao cjelini, ali i onima koji su izravno ugroženi njihovom izdajom i nebrigom!!!
To je moguće samo kod ljudske vrste, ni u jednoj drugoj živoj vrsti toga nema.
Kod svih ostalih živih vrsta se zna, ili si u hranidbenom lancu ili nisi.
Dakle, točno se zna tko je kome neprijatelj i tko od koga treba bježati.
Samo u ljudskoj vrsti to se ne zna, jer, oni koji još jučer bijahu “prijatelji”, koji bijahu “na istoj strani”, koji bijahu u istoj situaciji, danas postaju neprijatelji!!!
Zapravo, postaju nitko i ništa.
Ovo sve potvrđuje onu narodnu, “čovjek je čovjeku vuk”!!!