Evo malog osvrta na prilično buran vikend u Rami.
Piše: Ivan Filipović
Protekli vikend u Rami ostat će zapamćen kao jedan od aktivnijih vikenda na komemorativno kulturnom polju.
Dakle, subota u 18 sati održan je sat povijesti kakvog nismo imali prilike slušati, barem mi u Rami.
U goste nam je došao jedan od najvećih, ako ne i najveći živući borac za istinu o stradanju Hrvata od udruženih partizansko četničkih hordi u vremenu 1945.-1950..
Roman Leljak je dobar dio svoga života posvetio rasvjetljivanju tih zločina nad Hrvatima koji su počeli u svibnju 1945. na Bleiburgu, a završili početkom pedesetih godina po raznim logorima smrti!!!
Nadam se da je Roman mnogima otvorio “povijesne oči” koje su do sada bile u mraku ili zatvorene!!!
Zasigurno je ukazao na mnoge zločine počinjene od strane komunističko četnički vojski koje su se 1945. godine ujedinile u jednu “armiju” koja je pobila i protjerala oko milijun Hrvata!!!
Druženje s Romanom je proteklo u trenu, i hvala mu za to nezaboravno druženje!!!
Ako bih morao izdvojiti rečenicu iz Romanova govora onda bi to bila ova, ” Po završetku II. sv. rata na Japan su bačene dvije atomske bombe koje su ubile oko 200.000 ljudi, i to je bilo zgražanje za čitav svijet, ali, u Hrvatskoj je nad Hrvatima bilo žrtava kao da su bačene 4 atomske i nitko ne osudi to”!!!
Jučer, u nedjelju je slavljena Sveta Misa i komemoracija za sve žrtve svih ratova.
Misu je predvodio biskup Pero Sudar koji je u nadahnutom govoru rekao skoro sve što je trebalo reći.
Čak je spomenuo dolazak skupine Talijana koji su došli na Komemoraciju jer su kasnije u Prozoru mnogi talijanski vojnici pobijeni od partizana!!!
Možda je ta skupina baš izgubila nekoga u tome partizanskom pokolju?
Ali, možda su oni potomci onih talijanskih vojnika koji su surađivali s četnicima u pokolju u Rami toga listopada 1942. godine, jer poznato je mada se želi zataškati da su talijanske postrojbe davale logističku pa i moralnu potporu četnicima u zločinima nad Hrvatima u Hercegovini pa i u Rami???
Kako god, pokojnim pokoj duši, a potomci su ili će, možda, shvatiti, grijehe predaka pa ih pokušati okajati!!!
Uglavnom, važno je da se sjećamo svojih žrtava, da znamo počinitelje, mada ih neki kriju, da možemo oprostiti, ali da ne smijemo zaboraviti!!!
Ipak, mislim kako nije dovoljno onih koji dolaze na ovakva događanja!??
Siguran sam da bi puno više Ramljanki i Ramljaka, poglavito mladih, trebalo dolaziti i odati priznanje svojim precima koji su svojom krvlju i životima sačuvali Ramu nama i njima!!!
Istina je da su pogrješne politike rastjerale mnoge mlade u svijet bijeli, ali i od onoga što je ostalo moglo je biti puno veći odziv!!!
I na kraju nedjelje, u Prozoru je u sklopu Ramskih dana kultura održana večer folklora.
Uz domaćina, Čuvarice i goste moglo se uživati u pjesmama i napjevima koje baštine Hrvati Rame i Hercegovine pa i Bosne.
Narod bez povijest nema budućnosti!
Narod bez kulture osuđen je na nestajanje!
Dobro kaže ona pjesma, Nek tuđinu grizu, roda znati neće. Bez jezika narod nema više sreće. Djeca roda povist neće znati. Potom svoj na svome neće bit Hrvati”!!!
Eto, na nama je da mlade naučimo poštivati žrtve predaka, ako to uradimo imat će i budućnost kao narod, a ne kao tuđe nepoznanice!!!
Nekako sam siguran da Rama ima budućnost, jer preživjela je puno toga i opstala!!!