Piše: Ivan Filipović

 

Kako vrijeme odmiče tako se tuđinske sluge u likovima hrvatskih vlastodržaca ne daju zarasti teškim ranama iz devedesetih!
Ne daju mira najvećim stradalnicima 18. studenog 1991. godine, Vukovaru i Škabrnji.
Svi se sjećamo dvije kolone u Vukovaru.
Dvije kolone su stvorili HDZ i Udruge oko HDZ-a, kojima je smetao SDP-ov način odnosa prema braniteljima pa i samoj Hrvatskoj.
S pravom, ni meni se nije svidjelo sudjelovanje u vlasti likova s barikada, niti onakav odnos prema braniteljima.
I onda se dogodi šator, šator je donio promjene, ali samo na političkoj sceni.
Što se tiče ostalog, gaženja po svetinjama i slično, danas je puno gore!
Danas je šator potrebniji nego ikad!!!

Jer, ovo što danas rade ovi iz četničko-dezerterske koalicije oni iz SDP-a nikad uradili ne bi, ne što nisu željeli nego što nisu smjeli!!!

Sve ove godine vlasti ove koalicije su pokazatelj dokle je došla hrvatska politika, a došla je do dna!!!
Vrhunac terorizma nad hrvatskim narodom, a poglavito nad stradalnicima Škabrnje i Vukovara se dogodio 17. studenog.

Dolazak u Škabrnju Plenkovića i Šimprage izazvao je mnoge kontroverze, s pravom.

Poglavito se s pravom protive mještani Škabrnje, oni koji su krvlju ispisali povijest Škabrnje.

Oni, a takvih je većina jer nema obitelji u Škabrnji koja nije krvlju ispisala povijest, oni su s pravom ogorčeni na dolazak Šimprage, ali jednako tako i na dolazak Plenkovića.

Dakle, pojavljivanje na takvim mjestima, na mjestima stradanja Hrvata i Šimprage i Plenkovića i ostalih šimpraga i plenkovića koji trenutačno obnašaju vlast u Hrvatskoj je novi pucanj u mrtva tijela branitelja!!!

Kako to protumačiti, osim vrijeđanja?

S pravom bi se moglo postaviti pitanje što traže i Plenković i Šimpraga, i slični, na tim obilježavanjima stradanja?

I jeli im tamo mjesto, uopće?

Ja bih rekao da tamo više razloga imaju pojaviti se Šimpraga i njezini četnici nego Plenković i njegovi dezerteri!!!

Jer, Šimpragin otac i ostala rodbina i susjedi su pucali po Škabrnji, ubijali Hrvate, silovali, ubijali civile, razarali Hrvatsku, pljačkali, dakle, uništavali ju u svakom pogledu želeći taj hrvatski teritorij trajno pripojiti Srbiji!

I onda je došla Oluja i poremetila im planove!

I Šimpraga i njezina ekipa u na traktorima otišli za Srbiju.

To je, dakle, rezultat djelovanja Šimpraginih predaka na Hrvatsku i Hrvate.

Plenković i njegova svita su u vrijeme obrane i oslobađanja Hrvatske, kad se ginulo za Hrvatsku, nisu bili tu, nisu ništa učinili za obranu Hrvatske, a mogli su, imali su dovoljno i godina i svega osim hrabrosti i domoljublja!

Nisu stali na crtu, nisu uzeli puške u ruke i nisu branili Domovinu.

Otišli su negdje na sigurno, usput se školujući i pripremajući za preuzimanje vlasti, bez obzira kakav ishod rata bude!!!

I nisu dugo čekali, ni pet godina od Oluje, Hrvatska je vraćena u ruke onima koji ju nisu htjeli, nisu željeli , nisu branili i onima koji su ju napadali, rušili i ubijali!!!

Da budemo jasni, ni one ratne i poratne vlasti nisu bile za pohvalu, ali narod je ustao i rekao hoćemo Domovinu, a o njihovoj vladavini bi se moglo na dugo i na široko raspravljati!!!
2000. je Hrvatska vraćena u ruke neprijatelja!!!

Vlast su preuzeli jugo-orjunaški kadrovi, partijski i obavještajni kadrovi, a hrvatski kadrovi su pometeni!
Tako je ostalo do danas, samo pod različitim partijskim organizacijama istih uvjerenja.

Dakle, Plenković i njegova svita nemaju ništa s obranom Hrvatske, ali baš ništa.
Oni su klasični dezerteri, no, ne bi čudilo da imaju i ratne putove pa i odličja za “posebne zasluge u obrani”!!!

S druge strane je Šimpragina “raja” koji su klasični odmetnici, pobunjenici, pa i agresori na vlastitu Domovinu, ali Domovinu koju niti su željeli niti ju prihvaćaju kao takvu!!!
Oni su imali svoj cilj koji nisu uspjeli ratom ostvariti, izgubili su rat i to je to.
Po tim parametrima, po meni, četnici mogu doći na takva mjesta jer oni žale za onim što se dogodilo u Oluji, ali ne na taj dan!

Dezerteri nemaju tamo što tražiti, jer njima je bilo svejedno kakav će biti ishod rata, a četnicima nije bilo svejedno, jer oni su se borili da oni dobiju rat i ostvare ciljeve, a dezerteri su tamo negdje u hladovini Brisela čekali svojih pet minuta, da zaposjednu položaje, ali političke nikako ratne!
Ovo mogu samo Hrvati, predati vlast u ruke neprijateljima koja traje do dana današnjih.

U Vukovar 17. studenog ide već neko vrijeme Pupovac, baca vijenac na kojem je srpska trobojka i koji je namijenjen za “srpske stradalnike!!!

To je soljenje još ne zaraslih rana!!!

Ali, on može, on je odlikovan za “zasluge za obranu Domovine”!!!

On ima visoki čin HV i imao je povjerenje svih vlastodržaca, a zapravo je bio i ostao najgora peta kolona koja uništava Hrvatsku o hrvatskom trošku!!!

Rezultat takve politike je da su ratnici, branitelji i stradalnici na marginama, a napadači iz formacija “JNA”, četničkih formacija, dezerteri, petokolonaši, oni vode “hrvatsku politiku”!!!
To je zlo koje uništava Hrvatsku ali i hrvatsko biće.

Kad se sve to sagleda pitanje je trebaju li uopće takvi likovi dolaziti na takve obljetnice stradanja?
Dezertere tamo ništa ne veže.

Četnike veže jer tamo su radili ubojstva, činili zločine.

Mala s traktora je bila dijete, naravno, mala nije ništa kriva, ali njezin otac i ostala rodbina i susjedi su ubijali po Škabrnji, Vukovaru i ostalim mjestima po Hrvatskoj!

Na drugoj strani je mala iz Vukovara s plavim kaputićem koja je protjerana iz svoga Vukovara, koji su ubili otac i rodbina zastupnice Jeckov.

Zaključak, djeca branitelja koja su protjerana iz svojih domova nemaju nikakva prava, pa ni ona temeljna, a djeca ubojica i četnika su predodređena za vlast!!!

Postoji rješenje, ono je u rukama branitelja, maknuti ove iz Udruga koji su sluge tim vlastodršcima i vratiti Domovinu u ruke domoljuba!!!